Logor u Astenu

Prvotno    je    služio    kao    kamp    za obuku    njemačkih    vojnika,    a    po završetku    Drugog    svjetskog    rata, radi    dobrog    položaja    i    izrađene infrastrukture,      poslužio      je      za tisuće    izbjeglica    koje    su    bježale pred   komunističkim   diktaturama. Tako    je    kroz    izbjeglički    logor    u Astenu   prošlo   i   mnogo   Hrvata   na nepovratan   put   u   druge   europske, ali i u mnoge prekomorske zemlje.

Vlč. Vilim Cecelja

Nakon    liječenja    u    bolnici    časnih sestara   u   Krenglbachu   kod   Welsa, stavio     se     na     raspolaganje     fra Mirku    Čoviću    i    s    njim    obilazio izbjegličke      logore      po      Gornjoj Austriji     i     tu     okupljao     Hrvate     i pružao    svećeničku,    karitativnu    i drugu pomoć. Iz     kasnijih     godina     osobito     je brojim       vjernicima       ostalo       u sjećanju     njegovo     hodočašće     u Maria    Puchheim    i    u    marijansko svetište Pöstlingberg kod Linza.

Fra Pio Fržop

Kronika   austrijske   župe   u   Astenu spominje     kao     prvog     hrvatskog svećenika   franjevca   fra   Pia   Fržopa. Nije    se    u    Astenu    dugo    zadržao, nego   je   u   Italiji   nastavio   studij,   ali   i ondje     pomagao     u     izbjegličkim logorima    koji    su    poslije    rata    bili puni Hrvata. Osim    pastoralno,    fra    Pio    je    bio poznat    i    po    izdavačkom    radu.    U Astenu     je     izdao     katekizam,     a kasnije     i     malo     poznato     djelo Tragedija    Hrvata     u    kojoj    opisuje događaje   s   kraja   drugog   svjetskog rata. 

Logor u Astenu

Prvotno   je   služio   kao   kamp   za   obuku   njemačkih   vojnika,   a   po   završetku   Drugog svjetskog   rata,   radi   dobrog   položaja   i   izrađene   infrastrukture,   poslužio   je   za   tisuće izbjeglica   koje   su   bježale   pred   komunističkim   diktaturama.   Tako   je   kroz   izbjeglički logor   u   Astenu   prošlo   i   mnogo   Hrvata   na   nepovratan   put   u   druge   europske,   ali   i   u mnoge prekomorske zemlje.

Vlč. Vilim Cecelja

Nakon   liječenja   u   bolnici   časnih   sestara   u   Krenglbachu   kod   Welsa,   stavio   se   na raspolaganje   fra   Mirku   Čoviću   i   s   njim   obilazio   izbjegličke   logore   po   Gornjoj   Austriji i tu okupljao Hrvate i pružao svećeničku, karitativnu i drugu pomoć. Iz   kasnijih   godina   osobito   je   brojim   vjernicima   ostalo   u   sjećanju   njegovo   hodočašće u Maria Puchheim i u marijansko svetište Pöstlingberg kod Linza.

Fra Pio Fržop

Kronika   austrijske   župe   u   Astenu   spominje   kao   prvog   hrvatskog   svećenika   franjevca fra   Pia   Fržopa.   Nije   se   u   Astenu   dugo   zadržao,   nego   je   u   Italiji   nastavio   studij,   ali   i ondje pomagao u izbjegličkim logorima koji su poslije rata bili puni Hrvata. Osim   pastoralno,   fra   Pio   je   bio   poznat   i   po   izdavačkom   radu.   U   Astenu   je   izdao katekizam,   a   kasnije   i   malo   poznato   djelo   Tragedija   Hrvata    u   kojoj   opisuje   događaje s kraja drugog svjetskog rata. 

Zašto su nam potrebni sakramenti ?

Sakramenti su nam potrebni da bismo nadrasli maleni ljudski život i po Isusu postali kao Isus: djeca Božja u slobodi i slavi. U KRŠTENJU se ljudska djeca, koja su bila izgubljena, rađaju kao djeca Božja; u POTVRDI slabi ljudi postaju jaki; u ISPOVIJEDI krivci postaju pomireni; u EUHARISTIJI gladni postaju kruh za druge; ŽENIDBOM kao i SVEĆENIČKIM REĐENJEM pojednici postaju službenici ljubavi; BOLESNIČKIM POMAZANJEM bolesni i slabi dobivaju utjehu i snagu. Sakrament u svim sakramentima jest sam Isus. U njemu, iz izgubljenosti i traženja samih sebe, prerastamo u pravi život, koji nikada ne prestaje. (Katekizam za mlade, br. 173)

Krštenje

Prijava za sakrament krštenja Roditelji   koji   žele   da   im   djeca   budu   krštena   na   hrvatskom   jeziku   i upisana    u    maticu    krštenih    naše    misije,    javljaju    se    dušebrižniku otprilike     mjesec     dana     prije     krštenja.     Kod     ugovaranja     termina, dostavlja se i nužna dokumentacija: • Rodni list djeteta - Geburtsurkunde • Podatci o krštenju i vjenčanju roditelja • Posvjedočenje za kuma/kumu Krštenja   se   uglavnom   slave   u   onim   crkvama   i   župama      u   kojima   se slavi   sv.   misa   na   hrvatskom   jeziku.   Sakrament   se   slavi   subotom   bez sv. mise ili nedjeljom za vrijeme sv. mise.

Euharistija

Prijava za sakrament prve pričesti Roditelji   koji   žele   da   im   djeca   prime   sakrament   prve   svete   pričesti   u našoj    misiji    i    na    hrvatskom    jeziku,    trebaju    prijaviti    svoju    djecu    u mjesecu    rujnu,    s    početkom    školske    i    vjeronaučne    godine.    Nakon prijave   i   dostave   potvrde   o   primljenom   krštenju   (ako   je   dijete   kršteno izvan    naše    misije)    počinje    priprava    za    sakrament,    koja    obuhvaća redovito   pohađanje   nedjeljne   sv.   mise   i   redovito   pohađanje   župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine.

Ispovijed

Oni   koji   žele   pristupiti   sakramentu   sv.   pomirenja/ispovijedi,   mogu   to učiniti    prije    svake    svete    mise    ili    u    pastoralnom    centru    u    Linzu, Pillweinsstr. 11., tijekom uredovnog vremena ili po dogovoru. Svakog   prvog   petka   u   mjesecu   moguće   je   sudjelovati   u   pobožnosti prvih   petaka.   U   19.00   sati   je   sv.   misa,   a   prigoda   za   ispovijed   je   od 18.00   sati.   Pred   sve   velike   svetkovine   (Božić,   Uskrs,   Velika   Gospa) postoji    mogućnost    pristupa    sakramentu    svete    ispovijedi.    O    tome dušebrižnik pravovremeno obavijesti vjernike.

Koji se sakramenti primaju samo jednom u životu?

Krštenje,   potvrda   i   sveti   red.   Ovi   sakramenti   kršćaninu   utiskuju   neizbrisiv   biljeg   (pečat).   Krštenje   i   potvrda   čine   ga   jednom zauvijek djetetom Božjim i sličnim (suobličenim) Kristu. Svećeničko ređenje kršćanina također obilježava do kraja života.

Zašto su nam

potrebni sakramenti

?

Sakramenti su nam potrebni da bismo nadrasli maleni ljudski život i po Isusu postali kao Isus: djeca Božja u slobodi i slavi. U KRŠTENJU se ljudska djeca, koja su bila izgubljena, rađaju kao djeca Božja; u POTVRDI slabi ljudi postaju jaki; u ISPOVIJEDI krivci postaju pomireni; u EUHARISTIJI gladni postaju kruh za druge; ŽENIDBOM kao i SVEĆENIČKIM REĐENJEM pojednici postaju službenici ljubavi; BOLESNIČKIM POMAZANJEM bolesni i slabi dobivaju utjehu i snagu. Sakrament u svim sakramentima jest sam Isus. U njemu, iz izgubljenosti i traženja samih sebe, prerastamo u pravi život, koji nikada ne prestaje. (Katekizam za mlade, br. 173)

Krštenje

Prijava za sakrament krštenja Roditelji   koji   žele   da   im   djeca   budu   krštena na    hrvatskom    jeziku    i    upisana    u    maticu krštenih        naše        misije,        javljaju        se dušebrižniku    otprilike    mjesec    dana    prije krštenja.   Kod   ugovaranja   termina,   dostavlja se i nužna dokumentacija: • Rodni list djeteta - Geburtsurkunde • Podatci      o      krštenju      i      vjenčanju roditelja • Posvjedočenje za kuma/kumu Krštenja      se      uglavnom      slave      u      onim crkvama    i    župama        u    kojima    se    slavi    sv. misa    na    hrvatskom    jeziku.    Sakrament    se slavi   subotom   bez   sv.   mise   ili   nedjeljom   za vrijeme sv. mise.

Euharistija

Prijava za sakrament prve pričesti Roditelji     koji     žele     da     im     djeca     prime sakrament   prve   svete   pričesti   u   našoj   misiji i   na   hrvatskom   jeziku,   trebaju   prijaviti   svoju djecu   u   mjesecu   rujnu,   s   početkom   školske   i vjeronaučne      godine.      Nakon      prijave      i dostave     potvrde     o     primljenom     krštenju (ako    je    dijete    kršteno    izvan    naše    misije) počinje      priprava      za      sakrament,      koja obuhvaća   redovito   pohađanje   nedjeljne   sv. mise       i       redovito       pohađanje       župnog vjeronauka     za     vrijeme     trajanja     školske godine.

Ispovijed

Oni     koji     žele     pristupiti     sakramentu     sv. pomirenja/ispovijedi,   mogu   to   učiniti   prije svake   svete   mise   ili   u   pastoralnom   centru   u Linzu,   Pillweinsstr.   11.,   tijekom   uredovnog vremena ili po dogovoru. Svakog   prvog   petka   u   mjesecu   moguće   je sudjelovati    u    pobožnosti    prvih    petaka.    U 19.00   sati   je   sv.   misa,   a   prigoda   za   ispovijed je   od   18.00   sati.   Pred   sve   velike   svetkovine (Božić,       Uskrs,       Velika       Gospa)       postoji mogućnost      pristupa      sakramentu      svete ispovijedi.           O           tome           dušebrižnik pravovremeno obavijesti vjernike.

Koji se sakramenti primaju samo jednom u

životu?

Krštenje,   potvrda   i   sveti   red.   Ovi   sakramenti   kršćaninu   utiskuju   neizbrisiv   biljeg   (pečat). Krštenje    i    potvrda    čine    ga    jednom    zauvijek    djetetom    Božjim    i    sličnim    (suobličenim) Kristu. Svećeničko ređenje kršćanina također obilježava do kraja života.

VJERONAUK U MISIJI LINZ

Školska godina 2018./2019. S     početkom     školske     godine     počinje     i     vjeronaučna     godina zazivom     Duha     Svetoga     tijekom     nedjeljne     svete     mise.     Na zamolbu   i   traženje   roditelja   održava   se   vjeronaučna   priprava   za slavlja    sakramenta    prve    svete    pričesti    i    krizme,    ali    gdje    to dopuštaju prilike organizira se vjeronauk i za ostale dobi. Linz Petkom u vjeronaučnoj dvorani u Misiji, Pillweinstr. 11 Prvopričesnici od 15.00 do 15.45 Krizmanici (1. grupa) od 16.00 do 16.35 Krizmanici (2. grupa) od 16.40 do 17.15 Krizmanici (3. grupa) od 17:20 do 17:55 Wels Utorkom u prostorijama Hrvatskog doma, Haidestrasse 41 Prvopričesnici od 17.30 do 18.05 Krizmanici (1. grupa) od 18.10 do 18.45 Krizmanici (2. grupa) od 18.50 do 19.25 Krizmanici (3. grupa) od 19:30 do 20:05 Vöcklabruck: Krizmanici - prije nedjeljne svete mise od 16:10 do 16:45

VJERONAUK U MISIJI LINZ

Školska godina 2018./2019. S   početkom   školske   godine   počinje   i   vjeronaučna   godina   zazivom   Duha   Svetoga   tijekom nedjeljne   svete   mise.   Na   zamolbu   i   traženje   roditelja   održava   se   vjeronaučna   priprava   za slavlja   sakramenta   prve   svete   pričesti   i   krizme,   ali   gdje   to   dopuštaju   prilike   organizira   se vjeronauk i za ostale dobi. Linz Petkom u vjeronaučnoj dvorani u Misiji, Pillweinstr. 11 Prvopričesnici od 15.00 do 15.45 Krizmanici (1. grupa) od 16.00 do 16.35 Krizmanici (2. grupa) od 16.40 do 17.15 Krizmanici (3. grupa) od 17:20 do 17:55 Wels Utorkom u prostorijama Hrvatskog doma, Haidestrasse 41 Prvopričesnici od 17.30 do 18.05 Krizmanici (1. grupa) od 18.10 do 18.45 Krizmanici (2. grupa) od 18.50 do 19.25 Krizmanici (3. grupa) od 19:30 do 20:05 Vöcklabruck: Krizmanici - prije nedjeljne svete mise od 16:10 do 16:45

Molitva za djecu

O Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučujemo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela. Dragi sveti Anto, zaštitiniče djece! Potkrijepi svojim zagovorom naše molbe te budi blizu nama i našoj djeci. Jačaj ih svojom zaštitom da u srcu sačuvaju nevinost koju su na svetom krštenju primili. Neka rastu i napreduju u strahu Božjem, da budu pravi kršćani u očima Isusovim i da budu pod zaštitom Blažene Djevice Marije i tvojim okriljem.  Amen.

Molitva za djecu

O Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučujemo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela. Dragi sveti Anto, zaštitiniče djece! Potkrijepi svojim zagovorom naše molbe te budi blizu nama i našoj djeci. Jačaj ih svojom zaštitom da u srcu sačuvaju nevinost koju su na svetom krštenju primili. Neka rastu i napreduju u strahu Božjem, da budu pravi kršćani u očima Isusovim i da budu pod zaštitom Blažene Djevice Marije i tvojim okriljem.  Amen.

Korisno o ispovijedi

Kad   danas   netko   spomene   riječ   ispovijed,   mnogi   se   odmah   sjete   one   nelagodne   situacije   kad drugome   govoriš   o   sebi   ne   baš   lijepe   stvari,   stvari   za   koje   bi   radije   volio   da   ih   nitko   ne   sazna.   A upravo    to    se    događa    u    ispovjedaonici    kada    pokornik    govori    svećeniku    svoje    grijehe. Napomenimo   da   je   ispovjedaonica   možda   još   zadnje   mjesto   gdje   ljudi   svojevoljno   priznaju svoje   pogreške   i   propuste!   Svećenik   je   samo   posrednik,   a   pravi   slušatelj   je   Bog.   Ispovjediti   se znači Bogu reći svoje grijehe i propuste i za to moliti oprost. Što najčešće mislimo prije ispovijedi? Bog   već   zna   što   sam   učinio .   Nije   baš   tako   da   će   biti   iznenađen   ili   šokiran.   Prema   tome,   u povjerenju   otvori   svoju   dušu.   Ti   Bogu   nećeš   reći   nešto   što   on   već   ne   zna.   Ali   u   tome   i leži   tvoja   veličina   kada   zrelo   i   odgovorno   priznaš   svoje   grijehe   i   radi   njih   se   kaješ. Bog će nagraditi tvoju iskrenost i poniznost. Ne    sjećam    se    kada    sam    se    zadnji    put    ispovjedio!     Takva    situacija    može    biti    dvojako korisna.   Prvo,   da   se   pokušaš   sjetiti   kada   je   to   moglo   biti.   Ispovjedniku   će   to   biti   od koristi   kada   čuje   da   si   se   davno   ispovjedio   pa   će   ti   pomoći.   A   druga   strana   tvoga zaborava   može   se   ispraviti   molitvom:   Bože,   ne   daj   da   mi   se   više   ikad   dogodi   da stanem pred ispovjedaonicu, a da ne znam kada sam to zadnji puta učinio. Ne   znam   pravo   ni   što   bih   rekao!    To   se   događa   onima   koji   na   brzinu   donesu   odluku   da će   se   ispovjediti.   Ali   događa   se   i   onima   koji   ne   znaju   što   je   to   ispit   savjesti.   Savjest   je Božji   glas   u   nama   koji   nas   pita   što   smo   zloga   učinili   i   dobroga   propustili.   U   tom   se ispitu    treba    voditi    prema    Deset    zapovjedi    Božjih,    Sedam    glavnih    grijeha    ili    Pet crkvenih   zapovijedi.   Kad   se   kao   u   nekom   ogledalu   nađem   kriv   pred   nekom   od   ovih zapovijedi,   onda   sam   ju   prekoračio   pa   ću   to   ispovjediti.   Neki   se   u   ispitu   savjesti   više vode   vlastitim   prosudbama.   Međutim,   osjećaj   za   grijeh   varira   od   osobe   do   osobe, već   prema   tome   je   li   savjest   odgojena   strogo   ili   popustljivo.   Zato   nam   se   svima ogledati   u   isto   ogledalo,   a   to   su   Deset   zapovijedi   Božjih!   Onda   se   neće   događati   da se o istim grijesima čuju tako oprečne procjene o tome je li to grijeh ili nije. Što   ako   me   se   se   svećenik   sjeti?    Neki   doživljavaju   nelagodu   prigodom   susreta   sa   svojim ispovjednikom.    Ovdje    može    poslužiti    divan    primjer    pape    Franje,    kad    je    na    oči televizijskih   kamera,   na   putu   k   ispovjedaonici   najprije   kleknuo   pred   ispovjednika, ispovjedio   svoje   grijehe   pa   onda   išao   druge   ispovjedati.   I   papa   se   ispovjeda!   I   biskup se   ispovjeda!   I   tvoj   ispovjednik   se   ispovjeda!   Prema   tome,   rasti   i   ti   u   povjerenju   i   sjeti se da je i tvoj ispovjednik samo čovjek kojemu Bog oprašta grijehe. Što    ako    me    netko    vidi    pa    će    znati    da    sam    nešto    loše    učinio?     Kad    stojiš    pred ispovjedaonicom,      sjeti   se   da   si   ti   taj   koji   si   u   prednosti!   Zato   jer   stojiš   pred   mjestom koje   svjedoči   o   tvom   karakteru,   tvojoj   iskrenosti   i   poniznosti,   a   nadasve   tvojoj   želi   da budeš   dobar   čovjek   i   vjernik.   Oni   koji   te   gledaju,   a      neki   možda   i   krivim   okom, nemaju     tvoje     hrabosti!     Ti     zato     budi     na     sebe     ponosan     kad     stojiš     pred ispovjedaonicom! Zar   ne   bih   mogao   sâm   reći   Bogu   ono   što   sam   sagriješio?    Ovo   je   omiljena   misao   među mladima   pa   se   često   pitaju   zašto   ne   bismo   najradije   ušli   u   tihi,   meditativni   crkveni prostor   i   ondje   sami   u   sebi   izrekli   Bogu   svoje   grijehe   i   za   njih   se   pokajali.   I   to   je lijepo,   i   to   je   pohvalno.   Međutim,   tu   nema   sakramentalnog   oproštenja.   Krist   je   baš zato ustanovio sakrament ispovijedi da nam dade siguran put oproštenja i spasa. Ako   dugo   ostanem   u   ispovjedaonici,   ljudi   će   misliti   da   sam   puno   toga   sagriješio!    Treba imati   na   umu   da   je   ispovjedaonica   mjesto   potpunog   povjerenja.   Ispovjednik   je   toga svjestan   kada   mu   pokornik   postavi   kakvo   pitanje   i   zna   da   je   to   vjerojatno   jedino mjesto   gdje   se   netko   usudio   postaviti   svoje   pitanje.   Prema   tome,   gledat   će   da   polako i   stručno   rasvijetli   određenu   dilemu,   imajući   na   umu   i   to   da   možda   više   nikad   tu osobu   neće   vidjeti.   Ispovijed   zato   nekad   duže   traje   jer   si   je   ispovjednik   uzeo   više vremena za pouku, a ne zato jer pokornik ima puno grijeha. Smije   li   svećenik   pričati   o   ispovijedi?    Ispovijed   je   mjesto   potpunog   povjerenja.   Svećenik ne   smije   izigrati   to   povjerenje.   Čak   ni   bezbožni   zakoni   totalitarnih   režima,   koji   su ispovjednicima    prijetili    i    kažnjavali    smrću    i    torturama,    nisu    uspjeli    pokolebati    tu svijest   kod   ispovjednika.   Najpoznatiji   primjer   čuvanja   ispovjedne   tajne   je   sveti   Ivan Nepomuk.   On   je   bio   ispovjednik   kraljice   na   češkom   dvoru.   Kad   je   kralj   htio   doznati što   je   kraljica   ispovjedila,   sv.   Ivan   mu   je   to   odbio   reći.   Nije   popustio   ni   pod   prijetnjom smrti   pa   je   mučenički   dao   svoj   život   za   ljubav   prema   Bogu   i   sakramentu   Crkve.   Kad je   1729.   godine   proglašem   svetim,   u   bečkoj   crkvi   sv.   Petra   podignut   je   oltar   njemu   u čast.   Pozlaćeni   duboki   reljef   prikazuje   njegovo   mučeništvo   na   rijeci   Vltavi.   Padajući   s mosta   anđeo   mu   pruža   palmu   mučeništva,   a   na   površini   vode   pliva   pet   zvijezda, svaka za po jedno slovo latinske riječi: TACUI, a znači - šutio sam!