Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Katholische Kroatenseelsorge in Oberösterreich

BOGOSLUŽJA NA HRVATSKOM JEZIKU U GORNJOJ AUSTRIJI

Subota, 18.04.2026. Braunau am Inn - misa u 14:00 St. Martin im Innkreis - misa u 17:00 Bad Ischl - misa u 17:30 Nedjelja, 19.04.2026. - Treća uskrsna nedjelja Linz - sveta misa u 11:00 Wels - sveta misa u 13:00 Kremsmünster - sveta misa u 15:00 Vöcklabruck - sveta misa u 17:00 Steyr - sveta misa u 17:00 Ponedjeljak, 20.04.2026. Linz - vjeronauk za PP u 17:00; KR 1. grupa u 17:50; KR 2. grupa u 18:40 Utorak, 21.04.2026. Wels - vjeronauk po redovitom rasporedu NOVI BROJ ŽUPNOG UREDA: 0660 49 1234 2

Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Kath. Kroatenseelsorge OÖ

BOGOSLUŽJA NA HRVATSKOM JEZIKU U GORNJOJ AUSTRIJI

Subota, 18.04.2026. Braunau am Inn - misa u 14:00 St. Martin im Innkreis - misa u 17:00 Bad Ischl - misa u 17:30 Nedjelja, 19.04.2026. - Treća uskrsna nedjelja Linz - sveta misa u 11:00 Wels - sveta misa u 13:00 Kremsmünster - sveta misa u 15:00 Vöcklabruck - sveta misa u 17:00 Steyr - sveta misa u 17:00 Ponedjeljak, 20.04.2026. Linz - vjeronauk za PP u 17:00; KR 1. grupa u 17:50; KR 2. grupa u 18:40 Utorak, 21.04.2026. Wels - vjeronauk po redovitom rasporedu NOVI BROJ ŽUPNOG UREDA: 0660 49 1234 2

BOGOSLUŽJA NA HRVATSKOM JEZIKU U GORNJOJ AUSTRIJI

Subota, 18.04.2026. Braunau am Inn - misa u 14:00 St. Martin im Innkreis - misa u 17:00 Bad Ischl - misa u 17:30 Nedjelja, 19.04.2026. - Treća uskrsna nedjelja Linz - sveta misa u 11:00 Wels - sveta misa u 13:00 Kremsmünster - sveta misa u 15:00 Vöcklabruck - sveta misa u 17:00 Steyr - sveta misa u 17:00 Ponedjeljak, 20.04.2026. Linz - vjeronauk za PP u 17:00; KR 1. grupa u 17:50; KR 2. grupa u 18:40 Utorak, 21.04.2026. Wels - vjeronauk po redovitom rasporedu NOVI BROJ ŽUPNOG UREDA: 0660 49 1234 2

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Povijest misije Početak dušebrižništva za Hrvate u Gornjoj Austriji bilježi se već od prvih mjeseci po završetku Drugog svjetskog rata. Tu se zaustavljaju brojne izbjeglice koje odlaze iz Hrvatske zbog uspostave komunističke diktature. Mnogima je pak Austrija prolazna stanica za druge europske ili prekomorske zemlje. Izbjeglice se smještaju u prihvatne centre ili izbjegličke logore. Najpoznatiji je Asten kod Linza. U logorima pastoralno djeluju hrvatski svećenici koji sa nekolicinom suradnika ne djeluju samo kao dušobrižnici već se bave raznim poslovima jer kao intelektualci i osobe od povjerenja lakše postižu ono što je običnom svijetu teže. Tako se bave prevođenjem dokumenata ili pripremanjem dokumenata za dobivanje viza za druge zemlje, često je njihov rad humanitarne i socijalne naravi, ponekad i prosvjetiteljske jer je hrvatskim izbjeglicama u tuđini trebalo pružiti sve: i domaću hrvatsku riječ i duhovnu utjehu i snagu. Bogoslužja za Hrvate po prvi se puta slave već u sijećnju 1946. godine u izbjegličkom logoru Asten pokraj Linza. Ondje je tada moglo biti oko 1500 izbjeglica iz Hrvatske. Prvi svećenik koji je tada djelovao među Hrvatima zvao se fra Pio Fržop. Među onima koji su u tim početcima ostavili dublji trag, svakako se mora spomenuti fra Mirko Čović, svećenik i franjevac splitske provincije Presvetog Otkupitelja koji dozvolu za rad od Biskupije Linz dobiva već 17. veljače 1946. godine. Uz njega se u tim početcima osobito spominje vrijedni svećenik svetoga života vlč. Vilim Cecelja, koji će kasnije otići u Salzburg i ondje djelovati sve do smrti 1989. godine. Obojica svećenika će se sve vrijeme svoga boravka i rada u Austriji nadopunjavati i tako dobro surađivati da ih se slobodno može nazvati kamenom temeljcem hrvatskog dušobrižništva u Austriji. Njih dvojica dugo surađuju na izdavanju Glasnika Srca Isusova i Marijna , časopisa za čuvanje vjerske i kulturne svijesti među Hrvatima u inozemstvu. A već spomenuti fra Pio Fržop u logoru čak piše katekizam za odrasle prigodnog naziva Vjernik u tuđini . Sa šezdesetim gdinama 20. stoljeća počinje nova faza hrvatskog dušobrižništva. Veći broj Hrvata počinje se doseljavati iz tadašnje Jugoslavije kao privremena radna snaga. Pastoralni rad sa privremenim radnicima odn. gastarbeiterima postaje zahtjevniji pa biskupi iz domovine sa dozvolom i pokroviteljstvom austrijskih biskupa šalju nove svećenike jer kontakti vjernika sa starijim poslijeratnim svećenicima često bivaju opterećeni negodovanjem predstavnika jugoslavenskog režima. Prvi svećenik koji je stigao u Linz sa dekretom iz domovine zvao se vlč. Anton Mrakovčić, svećenik Krčke biskupije. Bilo je to 1966. godine, a godinu dana poslije dolazi i isusovački pater Josip Müller. Nije se dugo zadržao u Linzu pa na njegovo mjesto dolazi fra Alfons Kupres, franjevac trećoredac iz Zagreba. Mrakovčić i Kupres ostaju u Gornjoj Austriji sve do 1975. godine. Novi zamah u dušobrižničkom radu počinje sa dolaskom franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Tako 1975. godine dolazi fra Zlatko Papac i ostaje dvadesetak godina. Od toga vremena se dušebrižništvo jače organizira i dobiva naziv Hrvatska katolička misija koje će ostati do danas. Devedesetih godina prošlog stoljeća, protjerani ratnim vihorom Domoviskog rata dolazi veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, osobito iz gradova Uskoplje, Bugojno i Kotor Varoš. U tako dugom mandatu kao i fra Zlatko djelovat će i fra Josip Tretnjak koji u Linz dolazi 1993. i ostaje sve do 2014. godine. Danas se bogoslužje na hrvatskom jeziku održava u deset gradova i mjesta. Procjenjuje se da bi u Gornjoj Austriji moglo biti oko 15 tisuća Hrvata. hkm-linz © Zusammenfassung Die Anfänge kroatischer katholischer Seelsorge reichen bis in die ersten Monate nach Ende des Zweiten Weltkrieges zurück. Schon im Jänner 1946 findet der katholische Gottesdienst in kroatischer Sprache im Flüchtlingslager Asten statt, wo sich kroatische Flüchtlinge niedergelassen haben. Viele von ihnen waren wegen Einführung kommunistischer Diktatur in ihrer Heimat auf der Flucht. Unter ihnen wirkten kroatische Priester, die selbst vom gleichen Regime verfolgt wurden. Mit der Zuwanderung der Gastarbeiter nach Oberösterreich in den sechzigen Jahren des 20. Jhd., bekommt die Kroatenseelsorge neue Impulse, denn es kommen auch neue Priester aus der Heimat. Die Koordination der Pastoralarbeit der kroatischen katholischen Missionen in Österreich werden den Franziskanern der kroatischen Franziskanerprovinz von Zagreb anvertraut. Eine besondere Aufgabe an die Kroatenseelsorge stellten die Anfänge der Neunziger Jahre des letzten Jahrhunderts dar, als viele kroatische Kriegsflüchtlinge ihre Heimat, Bosnien und Herzegowina, verlassen mussten. Heute finden die Gottesdienste in kroatischer Sprache, in 10 Städten und Ortschaften in Oberösterreich, statt. Geschätzt leben heute ca. 15 Tausend Kroaten in Oberösterreich. hkm-.linz ©

„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Antun Gustav Matoš

Logor u Astenu

Prvotno je služio kao kamp za obuku njemačkih vojnika, a po završetku Drugog svjetskog rata, radi dobrog položaja i izrađene infrastrukture, poslužio je za tisuće izbjeglica koje su bježale pred komunističkim diktaturama. Tako je kroz izbjeglički logor u Astenu prošlo i mnogo Hrvata na nepovratan put u druge europske, ali i u mnoge prekomorske zemlje.

Vlč. Vilim Cecelja

Nakon liječenja u bolnici časnih sestara u Krenglbachu kod Welsa, stavio se na raspolaganje fra Mirku Čoviću i s njim obilazio izbjegličke logore po Gornjoj Austriji i tu okupljao Hrvate i pružao svećeničku, karitativnu i drugu pomoć. Iz kasnijih godina osobito je brojim vjernicima ostalo u sjećanju njegovo hodočašće u Maria Puchheim i u marijansko svetište Pöstlingberg kod Linza.

Fra Pio Fržop

Kronika austrijske župe u Astenu spominje kao prvog hrvatskog svećenika franjevca fra Pia Fržopa. Nije se u Astenu dugo zadržao, nego je u Italiji nastavio studij, ali i ondje pomagao u izbjegličkim logorima koji su poslije rata bili puni Hrvata. Osim pastoralno, fra Pio je bio poznat i po izdavačkom radu. U Astenu je izdao katekizam, a kasnije i malo poznato djelo Tragedija Hrvata u kojoj opisuje događaje s kraja drugog svjetskog rata.

Povijest misije Početak dušebrižništva za Hrvate u Gornjoj Austriji bilježi se već od prvih mjeseci po završetku Drugog svjetskog rata. Tu se zaustavljaju brojne izbjeglice koje odlaze iz Hrvatske zbog uspostave komunističke diktature. Mnogima je pak Austrija prolazna stanica za druge europske ili prekomorske zemlje. Izbjeglice se smještaju u prihvatne centre ili izbjegličke logore. Najpoznatiji je Asten kod Linza. U logorima pastoralno djeluju hrvatski svećenici koji sa nekolicinom suradnika ne djeluju samo kao dušobrižnici već se bave raznim poslovima jer kao intelektualci i osobe od povjerenja lakše postižu ono što je običnom svijetu teže. Tako se bave prevođenjem dokumenata ili pripremanjem dokumenata za dobivanje viza za druge zemlje, često je njihov rad humanitarne i socijalne naravi, ponekad i prosvjetiteljske jer je hrvatskim izbjeglicama u tuđini trebalo pružiti sve: i domaću hrvatsku riječ i duhovnu utjehu i snagu. Bogoslužja za Hrvate po prvi se puta slave već u sijećnju 1946. godine u izbjegličkom logoru Asten pokraj Linza. Ondje je tada moglo biti oko 1500 izbjeglica iz Hrvatske. Prvi svećenik koji je tada djelovao među Hrvatima zvao se fra Pio Fržop. Među onima koji su u tim početcima ostavili dublji trag, svakako se mora spomenuti fra Mirko Čović, svećenik i franjevac splitske provincije Presvetog Otkupitelja koji dozvolu za rad od Biskupije Linz dobiva već 17. veljače 1946. godine. Uz njega se u tim početcima osobito spominje vrijedni svećenik svetoga života vlč. Vilim Cecelja, koji će kasnije otići u Salzburg i ondje djelovati sve do smrti 1989. godine. Obojica svećenika će se sve vrijeme svoga boravka i rada u Austriji nadopunjavati i tako dobro surađivati da ih se slobodno može nazvati kamenom temeljcem hrvatskog dušobrižništva u Austriji. Njih dvojica dugo surađuju na izdavanju Glasnika Srca Isusova i Marijna , časopisa za čuvanje vjerske i kulturne svijesti među Hrvatima u inozemstvu. A već spomenuti fra Pio Fržop u logoru čak piše katekizam za odrasle prigodnog naziva Vjernik u tuđini . Sa šezdesetim gdinama 20. stoljeća počinje nova faza hrvatskog dušobrižništva. Veći broj Hrvata počinje se doseljavati iz tadašnje Jugoslavije kao privremena radna snaga. Pastoralni rad sa privremenim radnicima odn. gastarbeiterima postaje zahtjevniji pa biskupi iz domovine sa dozvolom i pokroviteljstvom austrijskih biskupa šalju nove svećenike jer kontakti vjernika sa starijim poslijeratnim svećenicima često bivaju opterećeni negodovanjem predstavnika jugoslavenskog režima. Prvi svećenik koji je stigao u Linz sa dekretom iz domovine zvao se vlč. Anton Mrakovčić, svećenik Krčke biskupije. Bilo je to 1966. godine, a godinu dana poslije dolazi i isusovački pater Josip Müller. Nije se dugo zadržao u Linzu pa na njegovo mjesto dolazi fra Alfons Kupres, franjevac trećoredac iz Zagreba. Mrakovčić i Kupres ostaju u Gornjoj Austriji sve do 1975. godine. Novi zamah u dušobrižničkom radu počinje sa dolaskom franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Tako 1975. godine dolazi fra Zlatko Papac i ostaje dvadesetak godina. Od toga vremena se dušebrižništvo jače organizira i dobiva naziv Hrvatska katolička misija koje će ostati do danas. Devedesetih godina prošlog stoljeća, protjerani ratnim vihorom Domoviskog rata dolazi veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, osobito iz gradova Uskoplje, Bugojno i Kotor Varoš. U tako dugom mandatu kao i fra Zlatko djelovat će i fra Josip Tretnjak koji u Linz dolazi 1993. i ostaje sve do 2014. godine. Danas se bogoslužje na hrvatskom jeziku održava u deset gradova i mjesta. Procjenjuje se da bi u Gornjoj Austriji moglo biti oko 15 tisuća Hrvata. hkm-linz © Zusammenfassung Die Anfänge kroatischer katholischer Seelsorge reichen bis in die ersten Monate nach Ende des Zweiten Weltkrieges zurück. Schon im Jänner 1946 findet der katholische Gottesdienst in kroatischer Sprache im Flüchtlingslager Asten statt, wo sich kroatische Flüchtlinge niedergelassen haben. Viele von ihnen waren wegen Einführung kommunistischer Diktatur in ihrer Heimat auf der Flucht. Unter ihnen wirkten kroatische Priester, die selbst vom gleichen Regime verfolgt wurden. Mit der Zuwanderung der Gastarbeiter nach Oberösterreich in den sechzigen Jahren des 20. Jhd., bekommt die Kroatenseelsorge neue Impulse, denn es kommen auch neue Priester aus der Heimat. Die Koordination der Pastoralarbeit der kroatischen katholischen Missionen in Österreich werden den Franziskanern der kroatischen Franziskanerprovinz von Zagreb anvertraut. Eine besondere Aufgabe an die Kroatenseelsorge stellten die Anfänge der Neunziger Jahre des letzten Jahrhunderts dar, als viele kroatische Kriegsflüchtlinge ihre Heimat, Bosnien und Herzegowina, verlassen mussten. Heute finden die Gottesdienste in kroatischer Sprache, in 10 Städten und Ortschaften in Oberösterreich, statt. Geschätzt leben heute ca. 15 Tausend Kroaten in Oberösterreich. hkm-.linz ©

„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Antun Gustav Matoš

Logor u Astenu

Prvotno je služio kao kamp za obuku njemačkih vojnika, a po završetku Drugog svjetskog rata, radi dobrog položaja i izrađene infrastrukture, poslužio je za tisuće izbjeglica koje su bježale pred komunističkim diktaturama. Tako je kroz izbjeglički logor u Astenu prošlo i mnogo Hrvata na nepovratan put u druge europske, ali i u mnoge prekomorske zemlje.

Vlč. Vilim Cecelja

Nakon liječenja u bolnici časnih sestara u Krenglbachu kod Welsa, stavio se na raspolaganje fra Mirku Čoviću i s njim obilazio izbjegličke logore po Gornjoj Austriji i tu okupljao Hrvate i pružao svećeničku, karitativnu i drugu pomoć. Iz kasnijih godina osobito je brojim vjernicima ostalo u sjećanju njegovo hodočašće u Maria Puchheim i u marijansko svetište Pöstlingberg kod Linza.

Fra Pio Fržop

Kronika austrijske župe u Astenu spominje kao prvog hrvatskog svećenika franjevca fra Pia Fržopa. Nije se u Astenu dugo zadržao, nego je u Italiji nastavio studij, ali i ondje pomagao u izbjegličkim logorima koji su poslije rata bili puni Hrvata. Osim pastoralno, fra Pio je bio poznat i po izdavačkom radu. U Astenu je izdao katekizam, a kasnije i malo poznato djelo Tragedija Hrvata u kojoj opisuje događaje s kraja drugog svjetskog rata.

Povijest misije Početak dušebrižništva za Hrvate u Gornjoj Austriji bilježi se već od prvih mjeseci po završetku Drugog svjetskog rata. Tu se zaustavljaju brojne izbjeglice koje odlaze iz Hrvatske zbog uspostave komunističke diktature. Mnogima je pak Austrija prolazna stanica za druge europske ili prekomorske zemlje. Izbjeglice se smještaju u prihvatne centre ili izbjegličke logore. Najpoznatiji je Asten kod Linza. U logorima pastoralno djeluju hrvatski svećenici koji sa nekolicinom suradnika ne djeluju samo kao dušobrižnici već se bave raznim poslovima jer kao intelektualci i osobe od povjerenja lakše postižu ono što je običnom svijetu teže. Tako se bave prevođenjem dokumenata ili pripremanjem dokumenata za dobivanje viza za druge zemlje, često je njihov rad humanitarne i socijalne naravi, ponekad i prosvjetiteljske jer je hrvatskim izbjeglicama u tuđini trebalo pružiti sve: i domaću hrvatsku riječ i duhovnu utjehu i snagu. Bogoslužja za Hrvate po prvi se puta slave već u sijećnju 1946. godine u izbjegličkom logoru Asten pokraj Linza. Ondje je tada moglo biti oko 1500 izbjeglica iz Hrvatske. Prvi svećenik koji je tada djelovao među Hrvatima zvao se fra Pio Fržop. Među onima koji su u tim početcima ostavili dublji trag, svakako se mora spomenuti fra Mirko Čović, svećenik i franjevac splitske provincije Presvetog Otkupitelja koji dozvolu za rad od Biskupije Linz dobiva već 17. veljače 1946. godine. Uz njega se u tim početcima osobito spominje vrijedni svećenik svetoga života vlč. Vilim Cecelja, koji će kasnije otići u Salzburg i ondje djelovati sve do smrti 1989. godine. Obojica svećenika će se sve vrijeme svoga boravka i rada u Austriji nadopunjavati i tako dobro surađivati da ih se slobodno može nazvati kamenom temeljcem hrvatskog dušobrižništva u Austriji. Njih dvojica dugo surađuju na izdavanju Glasnika Srca Isusova i Marijna , časopisa za čuvanje vjerske i kulturne svijesti među Hrvatima u inozemstvu. A već spomenuti fra Pio Fržop u logoru čak piše katekizam za odrasle prigodnog naziva Vjernik u tuđini . Sa šezdesetim gdinama 20. stoljeća počinje nova faza hrvatskog dušobrižništva. Veći broj Hrvata počinje se doseljavati iz tadašnje Jugoslavije kao privremena radna snaga. Pastoralni rad sa privremenim radnicima odn. gastarbeiterima postaje zahtjevniji pa biskupi iz domovine sa dozvolom i pokroviteljstvom austrijskih biskupa šalju nove svećenike jer kontakti vjernika sa starijim poslijeratnim svećenicima često bivaju opterećeni negodovanjem predstavnika jugoslavenskog režima. Prvi svećenik koji je stigao u Linz sa dekretom iz domovine zvao se vlč. Anton Mrakovčić, svećenik Krčke biskupije. Bilo je to 1966. godine, a godinu dana poslije dolazi i isusovački pater Josip Müller. Nije se dugo zadržao u Linzu pa na njegovo mjesto dolazi fra Alfons Kupres, franjevac trećoredac iz Zagreba. Mrakovčić i Kupres ostaju u Gornjoj Austriji sve do 1975. godine. Novi zamah u dušobrižničkom radu počinje sa dolaskom franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Tako 1975. godine dolazi fra Zlatko Papac i ostaje dvadesetak godina. Od toga vremena se dušebrižništvo jače organizira i dobiva naziv Hrvatska katolička misija koje će ostati do danas. Devedesetih godina prošlog stoljeća, protjerani ratnim vihorom Domoviskog rata dolazi veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, osobito iz gradova Uskoplje, Bugojno i Kotor Varoš. U tako dugom mandatu kao i fra Zlatko djelovat će i fra Josip Tretnjak koji u Linz dolazi 1993. i ostaje sve do 2014. godine. Danas se bogoslužje na hrvatskom jeziku održava u deset gradova i mjesta. Procjenjuje se da bi u Gornjoj Austriji moglo biti oko 15 tisuća Hrvata. hkm-linz © Zusammenfassung Die Anfänge kroatischer katholischer Seelsorge reichen bis in die ersten Monate nach Ende des Zweiten Weltkrieges zurück. Schon im Jänner 1946 findet der katholische Gottesdienst in kroatischer Sprache im Flüchtlingslager Asten statt, wo sich kroatische Flüchtlinge niedergelassen haben. Viele von ihnen waren wegen Einführung kommunistischer Diktatur in ihrer Heimat auf der Flucht. Unter ihnen wirkten kroatische Priester, die selbst vom gleichen Regime verfolgt wurden. Mit der Zuwanderung der Gastarbeiter nach Oberösterreich in den sechzigen Jahren des 20. Jhd., bekommt die Kroatenseelsorge neue Impulse, denn es kommen auch neue Priester aus der Heimat. Die Koordination der Pastoralarbeit der kroatischen katholischen Missionen in Österreich werden den Franziskanern der kroatischen Franziskanerprovinz von Zagreb anvertraut. Eine besondere Aufgabe an die Kroatenseelsorge stellten die Anfänge der Neunziger Jahre des letzten Jahrhunderts dar, als viele kroatische Kriegsflüchtlinge ihre Heimat, Bosnien und Herzegowina, verlassen mussten. Heute finden die Gottesdienste in kroatischer Sprache, in 10 Städten und Ortschaften in Oberösterreich, statt. Geschätzt leben heute ca. 15 Tausend Kroaten in Oberösterreich. hkm-.linz ©

„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Antun Gustav Matoš

Logor u Astenu

Prvotno je služio kao kamp za obuku njemačkih vojnika, a po završetku Drugog svjetskog rata, radi dobrog položaja i izrađene infrastrukture, poslužio je za tisuće izbjeglica koje su bježale pred komunističkim diktaturama. Tako je kroz izbjeglički logor u Astenu prošlo i mnogo Hrvata na nepovratan put u druge europske, ali i u mnoge prekomorske zemlje.

Vlč. Vilim Cecelja

Nakon liječenja u bolnici časnih sestara u Krenglbachu kod Welsa, stavio se na raspolaganje fra Mirku Čoviću i s njim obilazio izbjegličke logore po Gornjoj Austriji i tu okupljao Hrvate i pružao svećeničku, karitativnu i drugu pomoć. Iz kasnijih godina osobito je brojim vjernicima ostalo u sjećanju njegovo hodočašće u Maria Puchheim i u marijansko svetište Pöstlingberg kod Linza.

Fra Pio Fržop

Kronika austrijske župe u Astenu spominje kao prvog hrvatskog svećenika franjevca fra Pia Fržopa. Nije se u Astenu dugo zadržao, nego je u Italiji nastavio studij, ali i ondje pomagao u izbjegličkim logorima koji su poslije rata bili puni Hrvata. Osim pastoralno, fra Pio je bio poznat i po izdavačkom radu. U Astenu je izdao katekizam, a kasnije i malo poznato djelo Tragedija Hrvata u kojoj opisuje događaje s kraja drugog svjetskog rata.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Zašto su nam potrebni sakramenti ?

Sakramenti su nam potrebni da bismo nadrasli maleni ljudski život i po Isusu postali kao Isus: djeca Božja u slobodi i slavi. U KRŠTENJU se ljudska djeca, koja su bila izgubljena, rađaju kao djeca Božja; u POTVRDI slabi ljudi postaju jaki; u ISPOVIJEDI krivci postaju pomireni; u EUHARISTIJI gladni postaju kruh za druge; ŽENIDBOM kao i SVEĆENIČKIM REĐENJEM pojednici postaju službenici ljubavi; BOLESNIČKIM POMAZANJEM bolesni i slabi dobivaju utjehu i snagu. Sakrament u svim sakramentima jest sam Isus. U njemu, iz izgubljenosti i traženja samih sebe, prerastamo u pravi život, koji nikada ne prestaje. (Katekizam za mlade, br. 173)

Krštenje

Prijava za sakrament krštenja Roditelji koji žele da im djeca budu krštena na hrvatskom jeziku i upisana u maticu krštenih naše misije, javljaju se dušebrižniku otprilike mjesec dana prije krštenja. Kod ugovaranja termina, dostavlja se i nužna dokumentacija: • Rodni list djeteta - Geburtsurkunde • Podatci o krštenju i vjenčanju roditelja • Posvjedočenje za kuma/kumu Krštenja se uglavnom slave u onim crkvama i župama u kojima se slavi sv. misa na hrvatskom jeziku. Sakrament se slavi subotom bez sv. mise ili nedjeljom za vrijeme sv. mise.

Euharistija

Prijava za sakrament prve pričesti Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament prve svete pričesti u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Nakon prijave i dostave potvrde o primljenom krštenju (ako je dijete kršteno izvan naše misije) počinje priprava za sakrament, koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine.

Ispovijed

Oni koji žele pristupiti sakramentu sv. pomirenja/ispovijedi, mogu to učiniti prije svake svete mise ili u pastoralnom centru u Linzu, Pillweinsstr. 11., tijekom uredovnog vremena ili po dogovoru. Svakog prvog petka u mjesecu moguće je sudjelovati u pobožnosti prvih petaka. U Linzu je u 19.00 sati sv. misa, a prigoda za ispovijed je od 18.00 sati. Pred sve velike svetkovine (Božić, Uskrs, Velika Gospa) postoji mogućnost pristupa sakramentu svete ispovijedi. O tome dušebrižnik pravovremeno obavijesti vjernike.

Koji se sakramenti primaju samo jednom u životu?

Krštenje, potvrda i sveti red. Ovi sakramenti kršćaninu utiskuju neizbrisiv biljeg (pečat). Krštenje i potvrda čine ga jednom zauvijek djetetom Božjim i sličnim (suobličenim) Kristu. Svećeničko ređenje kršćanina također obilježava do kraja života.

Potvrda

Prijava za sakrament potvrde Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament svete potvrde u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Ako je je dijete kršteno izvan naše misije, s vremenom će biti potrebno dostaviti potvrdu o primljenom krštenju. Nakon prijave počinje priprava za sakrament koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine. Podsjećamo da kumovi na krizmi moraju imati sljedeće uvjete: kršten i krizman u Katoličkoj crkvi; ako je vjenčan da je i crkveno vjenčan, a ne samo civilno; da ne živi sa nekim nevjenčano te da nije istupio iz Katoličke crkve. Slijedeće slavlje svete potvrde je 2027. godine.

Sveti red

Svećenik je onaj koji nastavlja djelo otkupljenja na zemlji. Što bi nam koristila kuća puna zlata, kad ne bi bilo nikoga tko bi nam otvorio vrata. Svećenik je ekonom dobroga Boga, upravitelj njegovih dobara. Sv. Ivan Maria Vianney

Ženidba

Prijava za sakrament svete ženidbe Oni koji žele sklopiti sakrament ženidbe dužni su najprije pohađati tečaj priprave za kršćanski brak. Tečaj se u našoj misiji održava dvaput godišnje: krajem veljače i rujna. Prvi razgovor o sakramentu se u pravilu događa šest mjeseci prije slavlja sakramenta. Kod odabira termina slavlja, neka se što je moguće prikladnije odabere vrijeme da se izbjegnu nesporazumi s drugim terminima u misiji. Otprilike dva mjeseca prije sklapanja kršćanskog braka, neka se zaručnici jave dušebrižniku radi ispunjavanja postupka za ženidbu (Trauungsprotokoll). Pritom je potrebno priložiti sljedeće dokumente: • Vjenčani civilni list - Heiratsurkunde ( dovoljna je kopija) • Krsni list - Taufschein (original, ne smije biti stariji od 6 mjeseci) • Slobodni list - Ledigschein (original, ne smije biti stariji od 6 mj.) (krsni i slobodni list su ponekad u jednom formularu, tj. u krsnom listu može biti naznačeno da je osoba slobodnog stanja i tada je to krsni i slobodni list u jednome) • Potvrda o Tečaju priprave za brak (ako je obavljen izvan misije.) U tjednu prije slavlja sakramenta ženidbe neka se zaručnici jave vjenčatelju radi upoznavanja s obredom slavlja sakramenta te svete Ispovijedi. Tečaj priprave za brak: krajem veljače 2026. Mjesto održavanja: župna dvorana, 4030 Linz, Zeppelinstr. 37 Vrijeme održavanja: 19:00 do 20:15 sati Prijaviti se možete nakon misnih slavlja u sakristiji

Bolesničko pomazanje

Prijava za sakrament bolesničkog pomazanja Oni koji žele za sebe ili za svoje bolesnike te starije osobe u obitelji ili rodbini sakrament bolesničkog pomazanja, mogu se telefonski prijaviti u ured misije (0732) 650 262 kao i prilikom susreta sa dušebrižnikom prije ili poslije svete mise. Jednako tako se može prijaviti posjet starijim i bolesnim osobama u staračkom domu ili bolnici.

Zašto su nam potrebni sakramenti ?

Sakramenti su nam potrebni da bismo nadrasli maleni ljudski život i po Isusu postali kao Isus: djeca Božja u slobodi i slavi. U KRŠTENJU se ljudska djeca, koja su bila izgubljena, rađaju kao djeca Božja; u POTVRDI slabi ljudi postaju jaki; u ISPOVIJEDI krivci postaju pomireni; u EUHARISTIJI gladni postaju kruh za druge; ŽENIDBOM kao i SVEĆENIČKIM REĐENJEM pojednici postaju službenici ljubavi; BOLESNIČKIM POMAZANJEM bolesni i slabi dobivaju utjehu i snagu. Sakrament u svim sakramentima jest sam Isus. U njemu, iz izgubljenosti i traženja samih sebe, prerastamo u pravi život, koji nikada ne prestaje. (Katekizam za mlade, br. 173)

Krštenje

Prijava za sakrament krštenja Roditelji koji žele da im djeca budu krštena na hrvatskom jeziku i upisana u maticu krštenih naše misije, javljaju se dušebrižniku otprilike mjesec dana prije krštenja. Kod ugovaranja termina, dostavlja se i nužna dokumentacija: • Rodni list djeteta - Geburtsurkunde • Podatci o krštenju i vjenčanju roditelja • Posvjedočenje za kuma/kumu Krštenja se uglavnom slave u onim crkvama i župama u kojima se slavi sv. misa na hrvatskom jeziku. Sakrament se slavi subotom bez sv. mise ili nedjeljom za vrijeme sv. mise.

Euharistija

Prijava za sakrament prve pričesti Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament prve svete pričesti u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Nakon prijave i dostave potvrde o primljenom krštenju (ako je dijete kršteno izvan naše misije) počinje priprava za sakrament, koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine.

Ispovijed

Oni koji žele pristupiti sakramentu sv. pomirenja/ispovijedi, mogu to učiniti prije svake svete mise ili u pastoralnom centru u Linzu, Pillweinsstr. 11., tijekom uredovnog vremena ili po dogovoru. Svakog prvog petka u mjesecu moguće je sudjelovati u pobožnosti prvih petaka. U Linzu je u 19.00 sati sv. misa, a prigoda za ispovijed je od 18.00 sati. Pred sve velike svetkovine (Božić, Uskrs, Velika Gospa) postoji mogućnost pristupa sakramentu svete ispovijedi. O tome dušebrižnik pravovremeno obavijesti vjernike.

Koji se sakramenti primaju samo jednom u životu?

Krštenje, potvrda i sveti red. Ovi sakramenti kršćaninu utiskuju neizbrisiv biljeg (pečat). Krštenje i potvrda čine ga jednom zauvijek djetetom Božjim i sličnim (suobličenim) Kristu. Svećeničko ređenje kršćanina također obilježava do kraja života.

Potvrda

Prijava za sakrament potvrde Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament svete potvrde u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Ako je je dijete kršteno izvan naše misije, s vremenom će biti potrebno dostaviti potvrdu o primljenom krštenju. Nakon prijave počinje priprava za sakrament koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine. Podsjećamo da kumovi na krizmi moraju imati sljedeće uvjete: kršten i krizman u Katoličkoj crkvi; ako je vjenčan da je i crkveno vjenčan, a ne samo civilno; da ne živi sa nekim nevjenčano te da nije istupio iz Katoličke crkve. Slijedeće slavlje svete potvrde je 2027. godine.

Bolesničko pomazanje

Prijava za sakrament bolesničkog pomazanja Oni koji žele za sebe ili za svoje bolesnike te starije osobe u obitelji ili rodbini sakrament bolesničkog pomazanja, mogu se telefonski prijaviti u ured misije (0732) 650 262 kao i prilikom susreta sa dušebrižnikom prije ili poslije svete mise. Jednako tako se može prijaviti posjet starijim i bolesnim osobama u staračkom domu ili bolnici.

Sveti red

Svećenik je onaj koji nastavlja djelo otkupljenja na zemlji. Što bi nam koristila kuća puna zlata, kad ne bi bilo nikoga tko bi nam otvorio vrata. Svećenik je ekonom dobroga Boga, upravitelj njegovih dobara. Sv. Ivan Maria Vianney

Ženidba

Prijava za sakrament svete ženidbe Oni koji žele sklopiti sakrament ženidbe dužni su najprije pohađati tečaj priprave za kršćanski brak. Tečaj se u našoj misiji održava dvaput godišnje: krajem veljače i rujna. Prvi razgovor o sakramentu se u pravilu događa šest mjeseci prije slavlja sakramenta. Kod odabira termina slavlja, neka se što je moguće prikladnije odabere vrijeme da se izbjegnu nesporazumi s drugim terminima u misiji. Otprilike dva mjeseca prije sklapanja kršćanskog braka, neka se zaručnici jave dušebrižniku radi ispunjavanja postupka za ženidbu (Trauungsprotokoll). Pritom je potrebno priložiti sljedeće dokumente: • Vjenčani civilni list - Heiratsurkunde ( dovoljna je kopija) • Krsni list - Taufschein (original, ne smije biti stariji od 6 mjeseci) • Slobodni list - Ledigschein (original, ne smije biti stariji od 6 mj.) (krsni i slobodni list su ponekad u jednom formularu, tj. u krsnom listu može biti naznačeno da je osoba slobodnog stanja i tada je to krsni i slobodni list u jednome) • Potvrda o Tečaju priprave za brak (ako je obavljen izvan misije.) U tjednu prije slavlja sakramenta ženidbe neka se zaručnici jave vjenčatelju radi upoznavanja s obredom slavlja sakramenta te svete Ispovijedi. Tečaj priprave za brak: krajem veljače 2026. Mjesto održavanja: župna dvorana, 4030 Linz, Zeppelinstr. 37 Vrijeme održavanja: 19:00 do 20:15 sati Prijaviti se možete nakon misnih slavlja u sakristiji

Zašto su nam

potrebni sakramenti

?

Sakramenti su nam potrebni da bismo nadrasli maleni ljudski život i po Isusu postali kao Isus: djeca Božja u slobodi i slavi. U KRŠTENJU se ljudska djeca, koja su bila izgubljena, rađaju kao djeca Božja; u POTVRDI slabi ljudi postaju jaki; u ISPOVIJEDI krivci postaju pomireni; u EUHARISTIJI gladni postaju kruh za druge; ŽENIDBOM kao i SVEĆENIČKIM REĐENJEM pojednici postaju službenici ljubavi; BOLESNIČKIM POMAZANJEM bolesni i slabi dobivaju utjehu i snagu. Sakrament u svim sakramentima jest sam Isus. U njemu, iz izgubljenosti i traženja samih sebe, prerastamo u pravi život, koji nikada ne prestaje. (Katekizam za mlade, br. 173)

Krštenje

Prijava za sakrament krštenja Roditelji koji žele da im djeca budu krštena na hrvatskom jeziku i upisana u maticu krštenih naše misije, javljaju se dušebrižniku otprilike mjesec dana prije krštenja. Kod ugovaranja termina, dostavlja se i nužna dokumentacija: • Rodni list djeteta - Geburtsurkunde • Podatci o krštenju i vjenčanju roditelja • Posvjedočenje za kuma/kumu Krštenja se uglavnom slave u onim crkvama i župama u kojima se slavi sv. misa na hrvatskom jeziku. Sakrament se slavi subotom bez sv. mise ili nedjeljom za vrijeme sv. mise.

Euharistija

Prijava za sakrament prve pričesti Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament prve svete pričesti u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Nakon prijave i dostave potvrde o primljenom krštenju (ako je dijete kršteno izvan naše misije) počinje priprava za sakrament, koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine.

Ispovijed

Oni koji žele pristupiti sakramentu sv. pomirenja/ispovijedi, mogu to učiniti prije svake svete mise ili u pastoralnom centru u Linzu, Pillweinsstr. 11., tijekom uredovnog vremena ili po dogovoru. Svakog prvog petka u mjesecu moguće je sudjelovati u pobožnosti prvih petaka. U Linzu je u 19.00 sati sv. misa, a prigoda za ispovijed je od 18.00 sati. Pred sve velike svetkovine (Božić, Uskrs, Velika Gospa) postoji mogućnost pristupa sakramentu svete ispovijedi. O tome dušebrižnik pravovremeno obavijesti vjernike.

Koji se sakramenti primaju samo jednom u životu?

Krštenje, potvrda i sveti red. Ovi sakramenti kršćaninu utiskuju neizbrisiv biljeg (pečat). Krštenje i potvrda čine ga jednom zauvijek djetetom Božjim i sličnim (suobličenim) Kristu. Svećeničko ređenje kršćanina također obilježava do kraja života.

Potvrda

Prijava za sakrament potvrde Roditelji koji žele da im djeca prime sakrament svete potvrde u našoj misiji i na hrvatskom jeziku, trebaju prijaviti svoju djecu u mjesecu rujnu, s početkom školske i vjeronaučne godine. Ako je je dijete kršteno izvan naše misije, s vremenom će biti potrebno dostaviti potvrdu o primljenom krštenju. Nakon prijave počinje priprava za sakrament koja obuhvaća redovito pohađanje nedjeljne sv. mise i redovito pohađanje župnog vjeronauka za vrijeme trajanja školske godine. Podsjećamo da kumovi na krizmi moraju imati sljedeće uvjete: kršten i krizman u Katoličkoj crkvi; ako je vjenčan da je i crkveno vjenčan, a ne samo civilno; da ne živi sa nekim nevjenčano te da nije istupio iz Katoličke crkve. Slijedeće slavlje svete potvrde je 2027. godine.

Bolesničko pomazanje

Prijava za sakrament bolesničkog pomazanja Oni koji žele za sebe ili za svoje bolesnike te starije osobe u obitelji ili rodbini sakrament bolesničkog pomazanja, mogu se telefonski prijaviti u ured misije (0732) 650 262 kao i prilikom susreta sa dušebrižnikom prije ili poslije svete mise. Jednako tako se može prijaviti posjet starijim i bolesnim osobama u staračkom domu ili bolnici.

Sveti red

Svećenik je onaj koji nastavlja djelo otkupljenja na zemlji. Što bi nam koristila kuća puna zlata, kad ne bi bilo nikoga tko bi nam otvorio vrata. Svećenik je ekonom dobroga Boga, upravitelj njegovih dobara. Sv. Ivan Maria Vianney

Ženidba

Prijava za sakrament svete ženidbe Oni koji žele sklopiti sakrament ženidbe dužni su najprije pohađati tečaj priprave za kršćanski brak. Tečaj se u našoj misiji održava dvaput godišnje: krajem veljače i rujna. Prvi razgovor o sakramentu se u pravilu događa šest mjeseci prije slavlja sakramenta. Kod odabira termina slavlja, neka se što je moguće prikladnije odabere vrijeme da se izbjegnu nesporazumi s drugim terminima u misiji. Otprilike dva mjeseca prije sklapanja kršćanskog braka, neka se zaručnici jave dušebrižniku radi ispunjavanja postupka za ženidbu (Trauungsprotokoll). Pritom je potrebno priložiti sljedeće dokumente: • Vjenčani civilni list - Heiratsurkunde ( dovoljna je kopija) • Krsni list - Taufschein (original, ne smije biti stariji od 6 mjeseci) • Slobodni list - Ledigschein (original, ne smije biti stariji od 6 mj.) (krsni i slobodni list su ponekad u jednom formularu, tj. u krsnom listu može biti naznačeno da je osoba slobodnog stanja i tada je to krsni i slobodni list u jednome) • Potvrda o Tečaju priprave za brak (ako je obavljen izvan misije.) U tjednu prije slavlja sakramenta ženidbe neka se zaručnici jave vjenčatelju radi upoznavanja s obredom slavlja sakramenta te svete Ispovijedi. Tečaj priprave za brak: krajem veljače 2026. Mjesto održavanja: župna dvorana, 4030 Linz, Zeppelinstr. 37 Vrijeme održavanja: 19:00 do 20:15 sati Prijaviti se možete nakon misnih slavlja u sakristiji

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Čemu vjeronauk ? Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što IT stručnjak poznaje kompjuter. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoje note. Da, morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja, kako biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovoga doba. Papa Benedikt XVI. u predgovoru Katekizma za mlade

VJERONAUK U MISIJI LINZ

Školska godina 2024./2025. S početkom školske godine počinje i vjeronaučna godina zazivom Duha Svetoga tijekom nedjeljne svete mise. Na zamolbu i traženje roditelja održava se u Linzu, Welsu i Voecklabrucku vjeronaučna priprava za slavlja sakramenta prve svete pričesti i krizme, ali gdje to dopuštaju prilike organizira se vjeronauk i za ostale dobi. Upute za kumovanje na krštenju i krizmi: Kao roditelj sam upoznat da je kumovanje na krizmi i krštenju svjedočanstvo vjere i da kandidat za kuma/u mora i sam/a biti: kršten/a u Katoličkoj crkvi krizman/a u Katoličkoj crkvi ako je kandidat za kuma/kumu vjenčan, nije dovoljno da je civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan da ne živi nevjenčano da kao rastavljena osoba nije u drugom (civilnom braku) da nije istupila iz Katoličke crkve (ausgetreten) da živi urednim redovitim vjerničkim životom tj. da ide nedjeljom na svetu misu i redovito prima sakramente Krizma je 24.05.2025. godine. Najkasnije do Božića treba dostaviti ime i prezime kuma/kume za krizmu. Za one kumove koji žive izvan Gornje Austrije treba kod prijave priložiti POSVJEDOČENJE. To je potvrda za kumovanje koja se dobiva u župi stanovanja i koja jamči da su gore navedeni uvjeti za kumovanje zadovoljeni.

KRIZMA

Svake dvije godine je slavlje krizme u našoj misiji za vjeroučenike sedmih i osmih razreda. Iduće slavlje svete krizme će biti 2027. godine.

SVETA PRIČEST

Svake godine je slavlje prve pričesti na hrvatskom jeziku u Linzu i Welsu za djecu drugog razreda osnovne škole. U Linzu je slavlje prve pričesti u crkvi sv. Kvirina 26.04.2026. U Welsu je slavlje prve pričesti na hrvatskom jeziku u crkvi sv. Stjepana (Lichtenegg) 19.04.2026.

Vjeronauk za krizmanike - tumačenja Deset Božjih zapovijedi Prva Božja zapovijed kaže da u Boga moramo vjerovati! Vjera mora biti: - čvrsta – fester Glaube – ohne zu zweifeln - bez sumnje - živa – lebendiger Glaube – da se vidi da nam je važna po molitvi, svetim slikama u stanu, križu na zidu - postojana – standhafter Glaube – vjeru u Boga ne smije srušiti ni zlo drugih ljudi, ni bolest ni smrt! Svoje se vjere nikad ne smijemo stidjeti. Moramo biti ponosni da smo katolici! Tko griješi protiv prve Božje zapovijedi? Griješi onaj, tko sumnja da Bog postoji, tko psuje Boga, tko čita horoskope ili čita novine drugih vjera ili sekti. Druga Božja zapovijed kaže da Boga moramo poštivati! To znači da: - sa poštovanjem izgovaramo njegovo sveto ime – da ne psujemo Boga. - se ne kunemo Bogom – da ne zazivamo Boga za svjedoka naših izgovorenih laži. - poštujemo Bogu posvećene osobe, mjesta, predmete Bogu posvećene osobe su papa, biskup, svećenik, časna sestra. Njih pozdravljamo na ulici, u crkvi. Posvećena mjesta su crkve, groblja. Tu se ne galami, ne vozi auto ili radler. Posvećeni predmeti su križevi, križevi uz put, svete slike, krunice, biblije, molitvenici. To držimo na časnome mjestu, čuvamo, poljubimo. Treća Božja zapovijed kaže da moramo poštivati dan koji je posvećen proslavi Boga, a to je NEDJELJA ! To znači da toga dana: - idemo na svetu misu – sa iznimkom bolesti. - da toga dana ništa ne radimo. Dan Gospodnji se još zove blagdan ili svetkovina. Najpoznatiji su: Božić (25.12), Tijelovo (Fronleichnam), Velika Gospa (Mariae Himmelfahrt) 15.08., Svi sveti (Allerheiligen) 01. 11. Četvrta Božja zapovijed kaže – roditelje moramo poštivati, a u starosti i bolesti za njih se brinuti. To znači da roditeljima treba iskazivati: - poštovanje - Ehrfurcht - ljubav – Liebe - poslušnost - Gehorsam Roditelje poštujemo tako da ih ne žalostimo, tako što ih slušamo, tako što za njih molimo. Osobito ih moramo poštivati u starosti, bolesti i poslije njihove smrti za njih se Bogu moliti. Jedino kada roditelje ne moramo slušati je onda ako bi nas nagovarali na grijeh. Peta Božja zapovijed kaže: da moramo čuvati svoj i tuđi život. Zato je zabranjeno nanositi štetu svome ili tuđem kako tijelu tako i duši! Prema sebi je zabranjeno: - pretjerivati u jelu i piću - štetiti svome zdravlju (alkohol, droga, moda, pretjerani rad) - sebi oduzeti život teški je grijeh Prema drugome je zabranjeno: - vrijeđati - udarati (naručiti premlaćivanje nekoga) - oduzeti nekome život - ranjavati, nagovarati nekoga na pobačaj - navoditi nekoga na grijeh Život je najveći i najljepši dar koji su nam Božja volja i roditelji mogli podariti! Zato ga čuvajmo i brinimo se za njega! Brinimo se osim, tjelesnog, i za duševni život. U trenutku začeća od roditelja dobivamo tijelo, a Bog nam daruje besmrtnu dušu, koja će nastaviti živjeti i kad tijelo jednom umre. Hranimo i svoje duše sakramentima, molitvom, duhovnim štivom - čitanjem Biblije i životopisima svetaca! Šesta i deveta Božja zapovijed kaže: moramo poštivati svoje i tuđe tijelo i to tako da budemo: - stidljivi - schamhaft - to znači da svoje tijelo ne izlažemo nečistim pogledima drugih ljudi. - čisti - keusch - to znači čistih misli i pogleda, bez požude i seksualnih maštanja, misli i želja o drugim ljudima. - tko slučajno vidi nešto nečisto, ne čini grijeh. No, tko to čini namjerno putem pornografije, taj čini grijeh. Ljudskoj spolnosti je Bog dao okvir i kad se ona događa i živi unutar toga okvira, ona je tada veliki blagoslov i sreća. Taj okvir se zove brak odnosno život po sakramentu svete ženidbe. Sve što se na planu ljudske spolnosti događa izvan toga okvira je grijeh. Sedma i deseta Božja zapovijed kaže: moramo čuvati svoje i ne prisvajati tuđe stvari. Tko griješi protiv ove zapovijedi? - tko drugoga krade ili vara - tko tuđe stvari ošteti svojom krivicom - tko posuđeno ne čuva i ne vraća - tko pronađeno jednostavno zadrži Nikad ne smijemo prisvojiti ono što nije naše, ono što je naznačeno kao zabranjeno ili za što bismo nekoga morali pitati ako bismo htjeli uzeti. Osma Božja zapovijed kaže: da moramo ljubiti istinu (aufrichtig und wahrhaftig sein) i da moramo čuvati drugoga dobar glas (Ruf und Ehre des Nächsten achten). U ovoj zapovijedi Bog zabranjuje: - lagati i pretvarati se (Heuchelei - davati lažnu sliku o sebi) - ogovarati drugoga (namjerno prenostiti neugodnu istinu o drugome) - klevetati drugoga (namjerno prenositi neistine o drugome)(Verleumdung) - štetiti časti i dobrom glasu bižnjega (Ruf und Ehre des Nächsten Schaden zufügen) Svaki čovjek ima pravo na dobar glas! Tko rado sudjeluje u razgovorima kada se drugoga ogovara ili kleveće, taj sudjeluje u tuđem grijehu. KRJEPOSTI - Tugenden_1.0 Krjepost je postojanjo htijenje (ständiges Streben) da se čini dobro. Krjepost daje osobi ne samo da neko djelo izvrši, nego da od sebe pri tom daje najbolje. Postoje krjeposne misllim krjeposna djela, krjeposni ljudi (tugendhafte Gedanken, Taten und Menschen) Postoje tri bogoslovne krjeposti: - Vjera - Ufanje ili nada - ljubav Postoje četiri stožerne ili kardinalne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost, umjerenost. Krjeposti - Tugenden_2.0 Tri Bogoslovne krjeposti (vjera, ufanje ili nada i ljubav) Bog nam ulijeva u dušu onda kada nam u sakramentu svetoga krštenja daje milost posvečujuću - heiligmachende Gnade. Kako se gubi vjera u Boga? Gubi se tako da se namjerno odbacuje ono što govorimo u Vjerovanju. Izgubljena se vjera vraća pokajanjem i ponovnim prihvaćanjem onoga što Crkva vjeruje! Kako se gubi nada u Boga? Gubi se svaki puta kada se gubi vjera u njega! Jedanko tako i svaki puta kada se pada u očaj (Verzweiflung). Izgubljena nada vraća se tako da se pokajemo za grijehe i da ponovno u sebi stvorimo povjerenje u božansku dobrotu. Kako se gubi ljubav prema Bogu? Ljubav se gubi bilo kojim smrtnim grijehom. Ljubav se vraća ako činimo Bogu ugodna djela, da se kajemo i ispovijedamo često i kako treba! Evo, dragi krizmanici, toliko za danas. Idući puta: kardinalne ili stožerne krjeposti! Mirnije, čišće, ljepše od svega je ona duša koja će u pričesti postati Božjim stanom. Njega ne vesele toliko hramovi obloženi zlatom, ni oltari urešeni dragim kamenjem, koliko duša okićena krjepostima. (sv. Jeronim Dalmatinac) Krjeposti - Tugenden_3.0 Postoje stožerne ili kardinalne krjeposti. Ima ih četiri, a to su: - RAZBORITOST - Klugheit - PRAVEDNOST - Gerechtigkeit - JAKOST - Stärke - UMJERENOST - Mässigung Krjeposti - Tugenden_4.0 Kardinalne krjeposti se tako zovu jer im naziv dolazi od latinskog cardo, što znači okov na vratima. Kao čvrsti okov na vratima, tako se i sve ostale krjeposti kao što su poštenje, marljivost, iskrenost, pobožnost vode prema krjeposti razboritosti. Razboritost je najvažnija među krjepostima jer ona upravlja svim ostalim krjepostima. Razboritost je krjepost koja čovjeku daje da odredi pravi cilj i da pravim sredstvima dođe do toga cilja (das rechte Ziel erkennen und zum richtigen Ziel gelangen) Za katolike je cilj ovozemnog života društvo sa Bogom u vječnosti. A sredstva da to postigne su sakramenti, molitva, lijepi i skladni život pun ljubavi, pokore i žrtve. Krjeposti - Tugenden_5.0 Nastavljamo sa lekcijama o krjepostima. Danas ćemo nešto zapisati o krjeposti pravednosti. Prepišite u svoje bilježnice slijedeće rečenice: Pravednost je krjepost po kojoj svakom dajemo ono što mu se duguje. Pravednost nije ono što mi danas često mislimo da svi dobiju jednako. Pravednost kaže da čovjeku dademo ono što mu se duguje. To znači da treba uzeti u obzir trud, napor, rad pojedinog čovjeka i prema tome odlučivati pravedno. Pravednost kaže da onom koji se trudio više treba dati više, onome koji se nije trudio treba dati manje. Točno je da nikoga ne treba preskakati niti oštetiti, ali krjepost pravednosti kaže da na prvome mjestu treba dati svakome ono što je zaslužio i što mu opravdano pripada.

Čemu vjeronauk ? Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što IT stručnjak poznaje kompjuter. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoje note. Da, morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja, kako biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovoga doba. Papa Benedikt XVI. u predgovoru Katekizma za mlade

VJERONAUK U MISIJI LINZ

Školska godina 2024./2025. S početkom školske godine počinje i vjeronaučna godina zazivom Duha Svetoga tijekom nedjeljne svete mise. Na zamolbu i traženje roditelja održava se u Linzu, Welsu i Voecklabrucku vjeronaučna priprava za slavlja sakramenta prve svete pričesti i krizme, ali gdje to dopuštaju prilike organizira se vjeronauk i za ostale dobi. Upute za kumovanje na krštenju i krizmi: Kao roditelj sam upoznat da je kumovanje na krizmi i krštenju svjedočanstvo vjere i da kandidat za kuma/u mora i sam/a biti: kršten/a u Katoličkoj crkvi krizman/a u Katoličkoj crkvi ako je kandidat za kuma/kumu vjenčan, nije dovoljno da je civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan da ne živi nevjenčano da kao rastavljena osoba nije u drugom (civilnom braku) da nije istupila iz Katoličke crkve (ausgetreten) da živi urednim redovitim vjerničkim životom tj. da ide nedjeljom na svetu misu i redovito prima sakramente Krizma je 24.05.2025. godine. Najkasnije do Božića treba dostaviti ime i prezime kuma/kume za krizmu. Za one kumove koji žive izvan Gornje Austrije treba kod prijave priložiti POSVJEDOČENJE. To je potvrda za kumovanje koja se dobiva u župi stanovanja i koja jamči da su gore navedeni uvjeti za kumovanje zadovoljeni.

KRIZMA

Svake dvije godine je slavlje krizme u našoj misiji za vjeroučenike sedmih i osmih razreda. Iduće slavlje svete krizme će biti 2027. godine.

PRIČEST

Svake godine je slavlje prve pričesti u Linzu i Welsu za djecu drugog razreda osnovne škole. U Linzu je slavlje prve pričesti u crkvi sv. Kvirina 26.04.2026. U Welsu je slavlje prve pričesti u crkvi sv. Stjepana (Lichtenegg) 19.04.2026.

Vjeronauk za krizmanike - tumačenja Deset Božjih zapovijedi Prva Božja zapovijed kaže da u Boga moramo vjerovati! Vjera mora biti: - čvrsta – fester Glaube – ohne zu zweifeln - bez sumnje - živa – lebendiger Glaube – da se vidi da nam je važna po molitvi, svetim slikama u stanu, križu na zidu - postojana – standhafter Glaube – vjeru u Boga ne smije srušiti ni zlo drugih ljudi, ni bolest ni smrt! Svoje se vjere nikad ne smijemo stidjeti. Moramo biti ponosni da smo katolici! Tko griješi protiv prve Božje zapovijedi? Griješi onaj, tko sumnja da Bog postoji, tko psuje Boga, tko čita horoskope ili čita novine drugih vjera ili sekti. Druga Božja zapovijed kaže da Boga moramo poštivati! To znači da: - sa poštovanjem izgovaramo njegovo sveto ime – da ne psujemo Boga. - se ne kunemo Bogom – da ne zazivamo Boga za svjedoka naših izgovorenih laži. - poštujemo Bogu posvećene osobe, mjesta, predmete Bogu posvećene osobe su papa, biskup, svećenik, časna sestra. Njih pozdravljamo na ulici, u crkvi. Posvećena mjesta su crkve, groblja. Tu se ne galami, ne vozi auto ili radler. Posvećeni predmeti su križevi, križevi uz put, svete slike, krunice, biblije, molitvenici. To držimo na časnome mjestu, čuvamo, poljubimo. Treća Božja zapovijed kaže da moramo poštivati dan koji je posvećen proslavi Boga, a to je NEDJELJA ! To znači da toga dana: - idemo na svetu misu – sa iznimkom bolesti. - da toga dana ništa ne radimo. Dan Gospodnji se još zove blagdan ili svetkovina. Najpoznatiji su: Božić (25.12), Tijelovo (Fronleichnam), Velika Gospa (Mariae Himmelfahrt) 15.08., Svi sveti (Allerheiligen) 01. 11. Četvrta Božja zapovijed kaže – roditelje moramo poštivati, a u starosti i bolesti za njih se brinuti. To znači da roditeljima treba iskazivati: - poštovanje - Ehrfurcht - ljubav – Liebe - poslušnost - Gehorsam Roditelje poštujemo tako da ih ne žalostimo, tako što ih slušamo, tako što za njih molimo. Osobito ih moramo poštivati u starosti, bolesti i poslije njihove smrti za njih se Bogu moliti. Jedino kada roditelje ne moramo slušati je onda ako bi nas nagovarali na grijeh. Peta Božja zapovijed kaže: da moramo čuvati svoj i tuđi život. Zato je zabranjeno nanositi štetu svome ili tuđem kako tijelu tako i duši! Prema sebi je zabranjeno: - pretjerivati u jelu i piću - štetiti svome zdravlju (alkohol, droga, moda, pretjerani rad) - sebi oduzeti život teški je grijeh Prema drugome je zabranjeno: - vrijeđati - udarati (naručiti premlaćivanje nekoga) - oduzeti nekome život - ranjavati, nagovarati nekoga na pobačaj - navoditi nekoga na grijeh Život je najveći i najljepši dar koji su nam Božja volja i roditelji mogli podariti! Zato ga čuvajmo i brinimo se za njega! Brinimo se osim, tjelesnog, i za duševni život. U trenutku začeća od roditelja dobivamo tijelo, a Bog nam daruje besmrtnu dušu, koja će nastaviti živjeti i kad tijelo jednom umre. Hranimo i svoje duše sakramentima, molitvom, duhovnim štivom - čitanjem Biblije i životopisima svetaca! Šesta i deveta Božja zapovijed kaže: moramo poštivati svoje i tuđe tijelo i to tako da budemo: - stidljivi - schamhaft - to znači da svoje tijelo ne izlažemo nečistim pogledima drugih ljudi. - čisti - keusch - to znači čistih misli i pogleda, bez požude i seksualnih maštanja, misli i želja o drugim ljudima. - tko slučajno vidi nešto nečisto, ne čini grijeh. No, tko to čini namjerno putem pornografije, taj čini grijeh. Ljudskoj spolnosti je Bog dao okvir i kad se ona događa i živi unutar toga okvira, ona je tada veliki blagoslov i sreća. Taj okvir se zove brak odnosno život po sakramentu svete ženidbe. Sve što se na planu ljudske spolnosti događa izvan toga okvira je grijeh. Sedma i deseta Božja zapovijed kaže: moramo čuvati svoje i ne prisvajati tuđe stvari. Tko griješi protiv ove zapovijedi? - tko drugoga krade ili vara - tko tuđe stvari ošteti svojom krivicom - tko posuđeno ne čuva i ne vraća - tko pronađeno jednostavno zadrži Nikad ne smijemo prisvojiti ono što nije naše, ono što je naznačeno kao zabranjeno ili za što bismo nekoga morali pitati ako bismo htjeli uzeti. Osma Božja zapovijed kaže: da moramo ljubiti istinu (aufrichtig und wahrhaftig sein) i da moramo čuvati drugoga dobar glas (Ruf und Ehre des Nächsten achten). U ovoj zapovijedi Bog zabranjuje: - lagati i pretvarati se (Heuchelei - davati lažnu sliku o sebi) - ogovarati drugoga (namjerno prenostiti neugodnu istinu o drugome) - klevetati drugoga (namjerno prenositi neistine o drugome)(Verleumdung) - štetiti časti i dobrom glasu bižnjega (Ruf und Ehre des Nächsten Schaden zufügen) Svaki čovjek ima pravo na dobar glas! Tko rado sudjeluje u razgovorima kada se drugoga ogovara ili kleveće, taj sudjeluje u tuđem grijehu. KRJEPOSTI - Tugenden_1.0 Krjepost je postojanjo htijenje (ständiges Streben) da se čini dobro. Krjepost daje osobi ne samo da neko djelo izvrši, nego da od sebe pri tom daje najbolje. Postoje krjeposne misllim krjeposna djela, krjeposni ljudi (tugendhafte Gedanken, Taten und Menschen) Postoje tri bogoslovne krjeposti: - Vjera - Ufanje ili nada - ljubav Postoje četiri stožerne ili kardinalne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost, umjerenost. Krjeposti - Tugenden_2.0 Tri Bogoslovne krjeposti (vjera, ufanje ili nada i ljubav) Bog nam ulijeva u dušu onda kada nam u sakramentu svetoga krštenja daje milost posvečujuću - heiligmachende Gnade. Kako se gubi vjera u Boga? Gubi se tako da se namjerno odbacuje ono što govorimo u Vjerovanju. Izgubljena se vjera vraća pokajanjem i ponovnim prihvaćanjem onoga što Crkva vjeruje! Kako se gubi nada u Boga? Gubi se svaki puta kada se gubi vjera u njega! Jedanko tako i svaki puta kada se pada u očaj (Verzweiflung). Izgubljena nada vraća se tako da se pokajemo za grijehe i da ponovno u sebi stvorimo povjerenje u božansku dobrotu. Kako se gubi ljubav prema Bogu? Ljubav se gubi bilo kojim smrtnim grijehom. Ljubav se vraća ako činimo Bogu ugodna djela, da se kajemo i ispovijedamo često i kako treba! Evo, dragi krizmanici, toliko za danas. Idući puta: kardinalne ili stožerne krjeposti! Mirnije, čišće, ljepše od svega je ona duša koja će u pričesti postati Božjim stanom. Njega ne vesele toliko hramovi obloženi zlatom, ni oltari urešeni dragim kamenjem, koliko duša okićena krjepostima. (sv. Jeronim Dalmatinac) Krjeposti - Tugenden_3.0 Postoje stožerne ili kardinalne krjeposti. Ima ih četiri, a to su: - RAZBORITOST - Klugheit - PRAVEDNOST - Gerechtigkeit - JAKOST - Stärke - UMJERENOST - Mässigung Krjeposti - Tugenden_4.0 Kardinalne krjeposti se tako zovu jer im naziv dolazi od latinskog cardo, što znači okov na vratima. Kao čvrsti okov na vratima, tako se i sve ostale krjeposti kao što su poštenje, marljivost, iskrenost, pobožnost vode prema krjeposti razboritosti. Razboritost je najvažnija među krjepostima jer ona upravlja svim ostalim krjepostima. Razboritost je krjepost koja čovjeku daje da odredi pravi cilj i da pravim sredstvima dođe do toga cilja (das rechte Ziel erkennen und zum richtigen Ziel gelangen) Za katolike je cilj ovozemnog života društvo sa Bogom u vječnosti. A sredstva da to postigne su sakramenti, molitva, lijepi i skladni život pun ljubavi, pokore i žrtve. Krjeposti - Tugenden_5.0 Nastavljamo sa lekcijama o krjepostima. Danas ćemo nešto zapisati o krjeposti pravednosti. Prepišite u svoje bilježnice slijedeće rečenice: Pravednost je krjepost po kojoj svakom dajemo ono što mu se duguje. Pravednost nije ono što mi danas često mislimo da svi dobiju jednako. Pravednost kaže da čovjeku dademo ono što mu se duguje. To znači da treba uzeti u obzir trud, napor, rad pojedinog čovjeka i prema tome odlučivati pravedno. Pravednost kaže da onom koji se trudio više treba dati više, onome koji se nije trudio treba dati manje. Točno je da nikoga ne treba preskakati niti oštetiti, ali krjepost pravednosti kaže da na prvome mjestu treba dati svakome ono što je zaslužio i što mu opravdano pripada.

Čemu vjeronauk ? Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što IT stručnjak poznaje kompjuter. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoje note. Da, morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja, kako biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovoga doba. Papa Benedikt XVI. u predgovoru Katekizma za mlade

VJERONAUK U MISIJI LINZ

Školska godina 2024./2025. S početkom školske godine počinje i vjeronaučna godina zazivom Duha Svetoga tijekom nedjeljne svete mise. Na zamolbu i traženje roditelja održava se u Linzu, Welsu i Voecklabrucku vjeronaučna priprava za slavlja sakramenta prve svete pričesti i krizme, ali gdje to dopuštaju prilike organizira se vjeronauk i za ostale dobi. Upute za kumovanje na krštenju i krizmi: Kao roditelj sam upoznat da je kumovanje na krizmi i krštenju svjedočanstvo vjere i da kandidat za kuma/u mora i sam/a biti: kršten/a u Katoličkoj crkvi krizman/a u Katoličkoj crkvi ako je kandidat za kuma/kumu vjenčan, nije dovoljno da je civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan da ne živi nevjenčano da kao rastavljena osoba nije u drugom (civilnom braku) da nije istupila iz Katoličke crkve (ausgetreten) da živi urednim redovitim vjerničkim životom tj. da ide nedjeljom na svetu misu i redovito prima sakramente Krizma je 24.05.2025. godine. Najkasnije do Božića treba dostaviti ime i prezime kuma/kume za krizmu. Za one kumove koji žive izvan Gornje Austrije treba kod prijave priložiti POSVJEDOČENJE. To je potvrda za kumovanje koja se dobiva u župi stanovanja i koja jamči da su gore navedeni uvjeti za kumovanje zadovoljeni.

KRIZMA

Svake dvije godine je slavlje krizme u našoj misiji za vjeroučenike sedmih i osmih razreda. Iduće slavlje svete krizme će biti 2027. godine.

PRIČEST

Svake godine je slavlje prve pričesti na hrvatskom jeziku u Linzu i Welsu za djecu drugog razreda osnovne škole. U Linzu je slavlje prve pričesti u crkvi sv. Kvirina 26.04.2026. U Welsu je slavlje prve pričesti u crkvi sv. Stjepana (Lichtenegg) 19.04.2026.

Vjeronauk za krizmanike - tumačenja Deset Božjih zapovijedi Prva Božja zapovijed kaže da u Boga moramo vjerovati! Vjera mora biti: - čvrsta – fester Glaube – ohne zu zweifeln - bez sumnje - živa – lebendiger Glaube – da se vidi da nam je važna po molitvi, svetim slikama u stanu, križu na zidu - postojana – standhafter Glaube – vjeru u Boga ne smije srušiti ni zlo drugih ljudi, ni bolest ni smrt! Svoje se vjere nikad ne smijemo stidjeti. Moramo biti ponosni da smo katolici! Tko griješi protiv prve Božje zapovijedi? Griješi onaj, tko sumnja da Bog postoji, tko psuje Boga, tko čita horoskope ili čita novine drugih vjera ili sekti. Druga Božja zapovijed kaže da Boga moramo poštivati! To znači da: - sa poštovanjem izgovaramo njegovo sveto ime – da ne psujemo Boga. - se ne kunemo Bogom – da ne zazivamo Boga za svjedoka naših izgovorenih laži. - poštujemo Bogu posvećene osobe, mjesta, predmete Bogu posvećene osobe su papa, biskup, svećenik, časna sestra. Njih pozdravljamo na ulici, u crkvi. Posvećena mjesta su crkve, groblja. Tu se ne galami, ne vozi auto ili radler. Posvećeni predmeti su križevi, križevi uz put, svete slike, krunice, biblije, molitvenici. To držimo na časnome mjestu, čuvamo, poljubimo. Treća Božja zapovijed kaže da moramo poštivati dan koji je posvećen proslavi Boga, a to je NEDJELJA ! To znači da toga dana: - idemo na svetu misu – sa iznimkom bolesti. - da toga dana ništa ne radimo. Dan Gospodnji se još zove blagdan ili svetkovina. Najpoznatiji su: Božić (25.12), Tijelovo (Fronleichnam), Velika Gospa (Mariae Himmelfahrt) 15.08., Svi sveti (Allerheiligen) 01. 11. Četvrta Božja zapovijed kaže – roditelje moramo poštivati, a u starosti i bolesti za njih se brinuti. To znači da roditeljima treba iskazivati: - poštovanje - Ehrfurcht - ljubav – Liebe - poslušnost - Gehorsam Roditelje poštujemo tako da ih ne žalostimo, tako što ih slušamo, tako što za njih molimo. Osobito ih moramo poštivati u starosti, bolesti i poslije njihove smrti za njih se Bogu moliti. Jedino kada roditelje ne moramo slušati je onda ako bi nas nagovarali na grijeh. Peta Božja zapovijed kaže: da moramo čuvati svoj i tuđi život. Zato je zabranjeno nanositi štetu svome ili tuđem kako tijelu tako i duši! Prema sebi je zabranjeno: - pretjerivati u jelu i piću - štetiti svome zdravlju (alkohol, droga, moda, pretjerani rad) - sebi oduzeti život teški je grijeh Prema drugome je zabranjeno: - vrijeđati - udarati (naručiti premlaćivanje nekoga) - oduzeti nekome život - ranjavati, nagovarati nekoga na pobačaj - navoditi nekoga na grijeh Život je najveći i najljepši dar koji su nam Božja volja i roditelji mogli podariti! Zato ga čuvajmo i brinimo se za njega! Brinimo se osim, tjelesnog, i za duševni život. U trenutku začeća od roditelja dobivamo tijelo, a Bog nam daruje besmrtnu dušu, koja će nastaviti živjeti i kad tijelo jednom umre. Hranimo i svoje duše sakramentima, molitvom, duhovnim štivom - čitanjem Biblije i životopisima svetaca! Šesta i deveta Božja zapovijed kaže: moramo poštivati svoje i tuđe tijelo i to tako da budemo: - stidljivi - schamhaft - to znači da svoje tijelo ne izlažemo nečistim pogledima drugih ljudi. - čisti - keusch - to znači čistih misli i pogleda, bez požude i seksualnih maštanja, misli i želja o drugim ljudima. - tko slučajno vidi nešto nečisto, ne čini grijeh. No, tko to čini namjerno putem pornografije, taj čini grijeh. Ljudskoj spolnosti je Bog dao okvir i kad se ona događa i živi unutar toga okvira, ona je tada veliki blagoslov i sreća. Taj okvir se zove brak odnosno život po sakramentu svete ženidbe. Sve što se na planu ljudske spolnosti događa izvan toga okvira je grijeh. Sedma i deseta Božja zapovijed kaže: moramo čuvati svoje i ne prisvajati tuđe stvari. Tko griješi protiv ove zapovijedi? - tko drugoga krade ili vara - tko tuđe stvari ošteti svojom krivicom - tko posuđeno ne čuva i ne vraća - tko pronađeno jednostavno zadrži Nikad ne smijemo prisvojiti ono što nije naše, ono što je naznačeno kao zabranjeno ili za što bismo nekoga morali pitati ako bismo htjeli uzeti. Osma Božja zapovijed kaže: da moramo ljubiti istinu (aufrichtig und wahrhaftig sein) i da moramo čuvati drugoga dobar glas (Ruf und Ehre des Nächsten achten). U ovoj zapovijedi Bog zabranjuje: - lagati i pretvarati se (Heuchelei - davati lažnu sliku o sebi) - ogovarati drugoga (namjerno prenostiti neugodnu istinu o drugome) - klevetati drugoga (namjerno prenositi neistine o drugome)(Verleumdung) - štetiti časti i dobrom glasu bižnjega (Ruf und Ehre des Nächsten Schaden zufügen) Svaki čovjek ima pravo na dobar glas! Tko rado sudjeluje u razgovorima kada se drugoga ogovara ili kleveće, taj sudjeluje u tuđem grijehu. KRJEPOSTI - Tugenden_1.0 Krjepost je postojanjo htijenje (ständiges Streben) da se čini dobro. Krjepost daje osobi ne samo da neko djelo izvrši, nego da od sebe pri tom daje najbolje. Postoje krjeposne misllim krjeposna djela, krjeposni ljudi (tugendhafte Gedanken, Taten und Menschen) Postoje tri bogoslovne krjeposti: - Vjera - Ufanje ili nada - ljubav Postoje četiri stožerne ili kardinalne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost, umjerenost. Krjeposti - Tugenden_2.0 Tri Bogoslovne krjeposti (vjera, ufanje ili nada i ljubav) Bog nam ulijeva u dušu onda kada nam u sakramentu svetoga krštenja daje milost posvečujuću - heiligmachende Gnade. Kako se gubi vjera u Boga? Gubi se tako da se namjerno odbacuje ono što govorimo u Vjerovanju. Izgubljena se vjera vraća pokajanjem i ponovnim prihvaćanjem onoga što Crkva vjeruje! Kako se gubi nada u Boga? Gubi se svaki puta kada se gubi vjera u njega! Jedanko tako i svaki puta kada se pada u očaj (Verzweiflung). Izgubljena nada vraća se tako da se pokajemo za grijehe i da ponovno u sebi stvorimo povjerenje u božansku dobrotu. Kako se gubi ljubav prema Bogu? Ljubav se gubi bilo kojim smrtnim grijehom. Ljubav se vraća ako činimo Bogu ugodna djela, da se kajemo i ispovijedamo često i kako treba! Evo, dragi krizmanici, toliko za danas. Idući puta: kardinalne ili stožerne krjeposti! Mirnije, čišće, ljepše od svega je ona duša koja će u pričesti postati Božjim stanom. Njega ne vesele toliko hramovi obloženi zlatom, ni oltari urešeni dragim kamenjem, koliko duša okićena krjepostima. (sv. Jeronim Dalmatinac) Krjeposti - Tugenden_3.0 Postoje stožerne ili kardinalne krjeposti. Ima ih četiri, a to su: - RAZBORITOST - Klugheit - PRAVEDNOST - Gerechtigkeit - JAKOST - Stärke - UMJERENOST - Mässigung Krjeposti - Tugenden_4.0 Kardinalne krjeposti se tako zovu jer im naziv dolazi od latinskog cardo, što znači okov na vratima. Kao čvrsti okov na vratima, tako se i sve ostale krjeposti kao što su poštenje, marljivost, iskrenost, pobožnost vode prema krjeposti razboritosti. Razboritost je najvažnija među krjepostima jer ona upravlja svim ostalim krjepostima. Razboritost je krjepost koja čovjeku daje da odredi pravi cilj i da pravim sredstvima dođe do toga cilja (das rechte Ziel erkennen und zum richtigen Ziel gelangen) Za katolike je cilj ovozemnog života društvo sa Bogom u vječnosti. A sredstva da to postigne su sakramenti, molitva, lijepi i skladni život pun ljubavi, pokore i žrtve. Krjeposti - Tugenden_5.0 Nastavljamo sa lekcijama o krjepostima. Danas ćemo nešto zapisati o krjeposti pravednosti. Prepišite u svoje bilježnice slijedeće rečenice: Pravednost je krjepost po kojoj svakom dajemo ono što mu se duguje. Pravednost nije ono što mi danas često mislimo da svi dobiju jednako. Pravednost kaže da čovjeku dademo ono što mu se duguje. To znači da treba uzeti u obzir trud, napor, rad pojedinog čovjeka i prema tome odlučivati pravedno. Pravednost kaže da onom koji se trudio više treba dati više, onome koji se nije trudio treba dati manje. Točno je da nikoga ne treba preskakati niti oštetiti, ali krjepost pravednosti kaže da na prvome mjestu treba dati svakome ono što je zaslužio i što mu opravdano pripada.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Molitva za djecu

O Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučujemo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela. Dragi sveti Anto, zaštitiniče djece! Potkrijepi svojim zagovorom naše molbe te budi blizu nama i našoj djeci. Jačaj ih svojom zaštitom da u srcu sačuvaju nevinost koju su na svetom krštenju primili. Neka rastu i napreduju u strahu Božjem, da budu pravi kršćani u očima Isusovim i da budu pod zaštitom Blažene Djevice Marije i tvojim okriljem. Amen.

Više nego možda ikad prije vrijedno je da se danas malo zamislimo u pitanje, tko ima pravo na odgoj mladeži, za koga se mladež odgaja i koje su posljedice odgoja?... Zdrav razum mora nas nužno dovesti na to, da po naravnom redu pravo na odgoj djeteta direktno i neposredno imaju oni, koji su mu dali život tj. roditelji. To...ne može osporiti ni činjenica, da se može naći takovih roditelja, koji se ne brinu za odgoj djece nimalo. Javna vlast može u tom slučaju u interesu općeg dobra prisiliti takve roditelje da vrše svoju dužnost. No time javna vlast još uvijek ne stječe direktnog i neposrednog prava na odgoj mladeži, dokle god roditelji mogu vršiti svoju dužnost... Drugo pitanje koje nas zanima, jest pitanje, za koga se odgajaju djeca? Dijete se ne odgaja prvotno za majku, nego za Boga. Dijete se ne odgaja prvotno za oca, nego za Boga. Dijete se ne odgaja prvotno za narod, nego za Boga. Dijete se ne odgaja prvotno za državu, nego za Boga. Nanosi li se time kakova šteta majci, ocu, narodu, državi? Ni najmanje, jer je samo po sebi jasno da je mladež koja je odgojena za Boga i po Božjim načelima, samim tim najbolje odgojena i za obitelj, narod i državu...

Treće pitanje napokon jest, kakve su posljedice odgoja. Mladenačka duša, to je uzorana njiva spremna za sjetvu. Što posiješ, to će i niknuti. Posiješ li zlatnu pšenicu, niknut će zlatna pšenica. Posiješ li trnje i korov, niknut će trnje i korov. Mladež odgojena bez Boga rodit će opačinama. Bit će to gomila beskarakternih ljudi, sebičnjaka, koji će služiti svakome, koji ga plati. Bit će to ljudi, koji su nesposobni za žrtve i napore za opće dobro. Teret sebi i okolini u kojoj se kreću, spremni na svaku opačinu. No i obratno. Mladež odgojena za Boga, bit će danas sutra ljudi karakterni, spremni na žrtve i izgaranja za opće dobro, očevi i majke vrijednih obitelji, ljudi kreposni i čestiti, Bogu na slavu, bližnjima na veselje, domovini na korist.

Često se danas čuje kako se mladi teško nose sa zapovijedima i zabranama. Stručnjaci bi imali mnogo toga za reći da odgovore zašto je tomu tako. Međutim, i laik bi mogao lako uvidjeti kako i mladi danas traže mjesto u ovom svijetu. I oni razumiju da mogu sami odrediti svoje vrijeme, svoje radnje i djela, a ne da se više – kao djeca – ravnaju onako kako im roditelji i okolina odrede. Pritom mladi često zaboravljaju da, iako se ne moraju odmah nazvati zabranama i zapovijedima, i u drugim područjima života postoje neka pravila! I ona nisu uzaludna! Često bi zajednički život bio kaos, kada ih ne bi bilo. Zamislite samo promet u velikom gradu bez semafora! I u Božjim zapovijedima ima zabrana. Zabranjeno je lagati, krasti, biti nevjeran. Te bismo zabrane mogli razumjeti kao ograda oko vrta koja čuva ono što je dobro i plemenito. Tako Božje zapovijedi čuvaju ono što je u nama krjeposno, naše dobre navike i milosne darove koje nam je Bog dao. Ipak, zamislite kako bi izgledao vrt kad bi se vlasnik samo brinuo za ogradu. Kad bi je svakoga dana nadgledao, stezao bodljikavu žicu, postavljao sigurnosne uređaje, a vrt potpuno zanemario. Upravo tako je i sa nama i Božjim zapovijedima:

Bl. Alojzije Stepinac o odgoju djece i mladeži

Mladi, zabrane i zapovijedi

Bog želi da se ogradimo od korova grijeha, nemara i nerada. A onda unutar njegovih zapovijedi i s njegovom pomoću njegujemo molitvu, slavimo sakramente, činimo djela ljubavi i donosimo obilate plodove.

Molitva za djecu

O Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučujemo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela. Dragi sveti Anto, zaštitiniče djece! Potkrijepi svojim zagovorom naše molbe te budi blizu nama i našoj djeci. Jačaj ih svojom zaštitom da u srcu sačuvaju nevinost koju su na svetom krštenju primili. Neka rastu i napreduju u strahu Božjem, da budu pravi kršćani u očima Isusovim i da budu pod zaštitom Blažene Djevice Marije i tvojim okriljem. Amen.

Molitva za djecu

O Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučujemo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela. Dragi sveti Anto, zaštitiniče djece! Potkrijepi svojim zagovorom naše molbe te budi blizu nama i našoj djeci. Jačaj ih svojom zaštitom da u srcu sačuvaju nevinost koju su na svetom krštenju primili. Neka rastu i napreduju u strahu Božjem, da budu pravi kršćani u očima Isusovim i da budu pod zaštitom Blažene Djevice Marije i tvojim okriljem. Amen.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Lk 15, 24

Izgubljen bijaše i nađe se …

Korisno o ispovijedi

Kad danas netko spomene riječ ispovijed, mnogi se odmah sjete one nelagodne situacije kad drugome govoriš o sebi ne baš lijepe stvari, stvari za koje bi radije volio da ih nitko ne sazna. A upravo to se događa u ispovjedaonici kada pokornik govori svećeniku svoje grijehe. Napomenimo da je ispovjedaonica možda još zadnje mjesto gdje ljudi svojevoljno priznaju svoje pogreške i propuste! Svećenik je samo posrednik, a pravi slušatelj je Bog. Ispovjediti se znači Bogu reći svoje grijehe i propuste i za to moliti oprost. Što najčešće mislimo prije ispovijedi? Bog već zna što sam učinio . Nije baš tako da će biti iznenađen ili šokiran. Prema tome, u povjerenju otvori svoju dušu. Ti Bogu nećeš reći nešto što on već ne zna. Ali u tome i leži tvoja veličina kada zrelo i odgovorno priznaš svoje grijehe i radi njih se kaješ. Bog će nagraditi tvoju iskrenost i poniznost. Ne sjećam se kada sam se zadnji put ispovjedio! Takva situacija može biti dvojako korisna. Prvo, da se pokušaš sjetiti kada je to moglo biti. Ispovjedniku će to biti od koristi kada čuje da si se davno ispovjedio pa će ti pomoći. A druga strana tvoga zaborava može se ispraviti molitvom: Bože, ne daj da mi se više ikad dogodi da stanem pred ispovjedaonicu, a da ne znam kada sam to zadnji puta učinio. Ne znam pravo ni što bih rekao! To se događa onima koji na brzinu donesu odluku da će se ispovjediti. Ali događa se i onima koji ne znaju što je to ispit savjesti. Savjest je Božji glas u nama koji nas pita što smo zloga učinili i dobroga propustili. U tom se ispitu treba voditi prema Deset zapovjedi Božjih, Sedam glavnih grijeha ili Pet crkvenih zapovijedi. Kad se kao u nekom ogledalu nađem kriv pred nekom od ovih zapovijedi, onda sam ju prekoračio pa ću to ispovjediti. Neki se u ispitu savjesti više vode vlastitim prosudbama. Međutim, osjećaj za grijeh varira od osobe do osobe, već prema tome je li savjest odgojena strogo ili popustljivo. Zato nam se svima ogledati u isto ogledalo, a to su Deset zapovijedi Božjih! Onda se neće događati da se o istim grijesima čuju tako oprečne procjene o tome je li to grijeh ili nije. Što ako me se se svećenik sjeti? Neki doživljavaju nelagodu prigodom susreta sa svojim ispovjednikom. Ovdje može poslužiti divan primjer pape Franje, kad je na oči televizijskih kamera, na putu k ispovjedaonici najprije kleknuo pred ispovjednika, ispovjedio svoje grijehe pa onda išao druge ispovjedati. I papa se ispovjeda! I biskup se ispovjeda! I tvoj ispovjednik se ispovjeda! Prema tome, rasti i ti u povjerenju i sjeti se da je i tvoj ispovjednik samo čovjek kojemu Bog oprašta grijehe. Što ako me netko vidi pa će znati da sam nešto loše učinio? Kad stojiš pred ispovjedaonicom, sjeti se da si ti taj koji si u prednosti! Zato jer stojiš pred mjestom koje svjedoči o tvom karakteru, tvojoj iskrenosti i poniznosti, a nadasve tvojoj želi da budeš dobar čovjek i vjernik. Oni koji te gledaju, a neki možda i krivim okom, nemaju tvoje hrabosti! Ti zato budi na sebe ponosan kad stojiš pred ispovjedaonicom! Zar ne bih mogao sâm reći Bogu ono što sam sagriješio? Ovo je omiljena misao među mladima pa se često pitaju zašto ne bismo najradije ušli u tihi, meditativni crkveni prostor i ondje sami u sebi izrekli Bogu svoje grijehe i za njih se pokajali. I to je lijepo, i to je pohvalno. Međutim, tu nema sakramentalnog oproštenja. Krist je baš zato ustanovio sakrament ispovijedi da nam dade siguran put oproštenja i spasa. Ako dugo ostanem u ispovjedaonici, ljudi će misliti da sam puno toga sagriješio! Treba imati na umu da je ispovjedaonica mjesto potpunog povjerenja. Ispovjednik je toga svjestan kada mu pokornik postavi kakvo pitanje i zna da je to vjerojatno jedino mjesto gdje se netko usudio postaviti svoje pitanje. Prema tome, gledat će da polako i stručno rasvijetli određenu dilemu, imajući na umu i to da možda više nikad tu osobu neće vidjeti. Ispovijed zato nekad duže traje jer si je ispovjednik uzeo više vremena za pouku, a ne zato jer pokornik ima puno grijeha. Smije li svećenik pričati o ispovijedi? Ispovijed je mjesto potpunog povjerenja. Svećenik ne smije izigrati to povjerenje. Čak ni bezbožni zakoni totalitarnih režima, koji su ispovjednicima prijetili i kažnjavali smrću i torturama, nisu uspjeli pokolebati tu svijest kod ispovjednika. Najpoznatiji primjer čuvanja ispovjedne tajne je sveti Ivan Nepomuk. On je bio ispovjednik kraljice na češkom dvoru. Kad je kralj htio doznati što je kraljica ispovjedila, sv. Ivan mu je to odbio reći. Nije popustio ni pod prijetnjom smrti pa je mučenički dao svoj život za ljubav prema Bogu i sakramentu Crkve. Kad je 1729. godine proglašem svetim, u bečkoj crkvi sv. Petra podignut je oltar njemu u čast. Pozlaćeni duboki reljef prikazuje njegovo mučeništvo na rijeci Vltavi. Padajući s mosta anđeo mu pruža palmu mučeništva, a na površini vode pliva pet zvijezda, svaka za po jedno slovo latinske riječi: TACUI, a znači - šutio sam!

Lk 15, 24

… i ja te odrješujem …

Nešto o kajanju

Svima nam je poznato kajanje pri sakramentu ispovijedi. Odmah nakon molitve Anđelu čuvaru i Očenaša, to je za mnoge bila prva molitva koju su morali naučiti napamet. Spomenimo usputno da čak postoje dvije verzije kajanja. Jedna je više prikadna za dječju dob, a glasi: Bože, dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih. Iskreno ću se truditi da budem bolji. Pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti . Druga je za nešto starije u vjeri: Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Neki onu dječju verziju zadrže za čitav život pa ni ne dođu do izazova s kojim se zreliji vjernici susreću kad izgovaraju odraslu verziju kajanja. Naime, nekima se posljednje riječi - i da neću više griješiti - čine prestrogima, prezahtjevnima i zapravo nemogućima, pa onda ublažavaju vlastitim formulacijama, kao npr. da ću pokušati više ne griješiti i sl. O čemu se tu zapravo radi? Molitva kajanja je kajanje, ono nije obećanje u onom našem svakidašnjem smislu riječi. Kad bi se radilo o obećanju kako mi to mislimo, ono bi zapravo bilo neostvarivo. Tko to od ljudi može obećati da više neće griješiti? Kad bi nešto takvo doista bilo moguće, neke bismo stvari ispovjedili samo jednom u životu. Ali bismo li tada više bili ljudi? Zato Crkva od nas u sakramentu ispovijedi ne traži jedno takvo obećanje. Jeste li zapravo primjetili da ispovjednik nikad ne kaže: a sad obećaj da više nećeš griješiti, nego samo kaže: a sad se pokaj! U ispovijedi se u prvom redu traži kajanje - iskreno i potpuno - a logično je da ono završi obećanjem i željom da se više ne griješi. U toj - ljudskom biću vlastitoj - nemoći da se izvrši obećanje, leži i naša nova šansa i naš spas jer Bog će opet i opet raširiti svoje ruke da primi raskajanog i poniznog grešnika, a mi ćemo opet i opet dobiti šansu za novi početak puni milosti i Božje snage.

Lk 15, 24

Izgubljen bijaše i nađe se …

Korisno o ispovijedi

Kad danas netko spomene riječ ispovijed, mnogi se odmah sjete one nelagodne situacije kad drugome govoriš o sebi ne baš lijepe stvari, stvari za koje bi radije volio da ih nitko ne sazna. A upravo to se događa u ispovjedaonici kada pokornik govori svećeniku svoje grijehe. Napomenimo da je ispovjedaonica možda još zadnje mjesto gdje ljudi svojevoljno priznaju svoje pogreške i propuste! Svećenik je samo posrednik, a pravi slušatelj je Bog. Ispovjediti se znači Bogu reći svoje grijehe i propuste i za to moliti oprost. Što najčešće mislimo prije ispovijedi? Bog već zna što sam učinio . Nije baš tako da će biti iznenađen ili šokiran. Prema tome, u povjerenju otvori svoju dušu. Ti Bogu nećeš reći nešto što on već ne zna. Ali u tome i leži tvoja veličina kada zrelo i odgovorno priznaš svoje grijehe i radi njih se kaješ. Bog će nagraditi tvoju iskrenost i poniznost. Ne sjećam se kada sam se zadnji put ispovjedio! Takva situacija može biti dvojako korisna. Prvo, da se pokušaš sjetiti kada je to moglo biti. Ispovjedniku će to biti od koristi kada čuje da si se davno ispovjedio pa će ti pomoći. A druga strana tvoga zaborava može se ispraviti molitvom: Bože, ne daj da mi se više ikad dogodi da stanem pred ispovjedaonicu, a da ne znam kada sam to zadnji puta učinio. Ne znam pravo ni što bih rekao! To se događa onima koji na brzinu donesu odluku da će se ispovjediti. Ali događa se i onima koji ne znaju što je to ispit savjesti. Savjest je Božji glas u nama koji nas pita što smo zloga učinili i dobroga propustili. U tom se ispitu treba voditi prema Deset zapovjedi Božjih, Sedam glavnih grijeha ili Pet crkvenih zapovijedi. Kad se kao u nekom ogledalu nađem kriv pred nekom od ovih zapovijedi, onda sam ju prekoračio pa ću to ispovjediti. Neki se u ispitu savjesti više vode vlastitim prosudbama. Međutim, osjećaj za grijeh varira od osobe do osobe, već prema tome je li savjest odgojena strogo ili popustljivo. Zato nam se svima ogledati u isto ogledalo, a to su Deset zapovijedi Božjih! Onda se neće događati da se o istim grijesima čuju tako oprečne procjene o tome je li to grijeh ili nije. Što ako me se se svećenik sjeti? Neki doživljavaju nelagodu prigodom susreta sa svojim ispovjednikom. Ovdje može poslužiti divan primjer pape Franje, kad je na oči televizijskih kamera, na putu k ispovjedaonici najprije kleknuo pred ispovjednika, ispovjedio svoje grijehe pa onda išao druge ispovjedati. I papa se ispovjeda! I biskup se ispovjeda! I tvoj ispovjednik se ispovjeda! Prema tome, rasti i ti u povjerenju i sjeti se da je i tvoj ispovjednik samo čovjek kojemu Bog oprašta grijehe. Što ako me netko vidi pa će znati da sam nešto loše učinio? Kad stojiš pred ispovjedaonicom, sjeti se da si ti taj koji si u prednosti! Zato jer stojiš pred mjestom koje svjedoči o tvom karakteru, tvojoj iskrenosti i poniznosti, a nadasve tvojoj želi da budeš dobar čovjek i vjernik. Oni koji te gledaju, a neki možda i krivim okom, nemaju tvoje hrabosti! Ti zato budi na sebe ponosan kad stojiš pred ispovjedaonicom! Zar ne bih mogao sâm reći Bogu ono što sam sagriješio? Ovo je omiljena misao među mladima pa se često pitaju zašto ne bismo najradije ušli u tihi, meditativni crkveni prostor i ondje sami u sebi izrekli Bogu svoje grijehe i za njih se pokajali. I to je lijepo, i to je pohvalno. Međutim, tu nema sakramentalnog oproštenja. Krist je baš zato ustanovio sakrament ispovijedi da nam dade siguran put oproštenja i spasa. Ako dugo ostanem u ispovjedaonici, ljudi će misliti da sam puno toga sagriješio! Treba imati na umu da je ispovjedaonica mjesto potpunog povjerenja. Ispovjednik je toga svjestan kada mu pokornik postavi kakvo pitanje i zna da je to vjerojatno jedino mjesto gdje se netko usudio postaviti svoje pitanje. Prema tome, gledat će da polako i stručno rasvijetli određenu dilemu, imajući na umu i to da možda više nikad tu osobu neće vidjeti. Ispovijed zato nekad duže traje jer si je ispovjednik uzeo više vremena za pouku, a ne zato jer pokornik ima puno grijeha. Smije li svećenik pričati o ispovijedi? Ispovijed je mjesto potpunog povjerenja. Svećenik ne smije izigrati to povjerenje. Čak ni bezbožni zakoni totalitarnih režima, koji su ispovjednicima prijetili i kažnjavali smrću i torturama, nisu uspjeli pokolebati tu svijest kod ispovjednika. Najpoznatiji primjer čuvanja ispovjedne tajne je sveti Ivan Nepomuk. On je bio ispovjednik kraljice na češkom dvoru. Kad je kralj htio doznati što je kraljica ispovjedila, sv. Ivan mu je to odbio reći. Nije popustio ni pod prijetnjom smrti pa je mučenički dao svoj život za ljubav prema Bogu i sakramentu Crkve. Kad je 1729. godine proglašem svetim, u bečkoj crkvi sv. Petra podignut je oltar njemu u čast. Pozlaćeni duboki reljef prikazuje njegovo mučeništvo na rijeci Vltavi. Padajući s mosta anđeo mu pruža palmu mučeništva, a na površini vode pliva pet zvijezda, svaka za po jedno slovo latinske riječi: TACUI, a znači - šutio sam!

Lk 15, 24

… i ja te odrješujem …

Nešto o kajanju

Svima nam je poznato kajanje pri sakramentu ispovijedi. Odmah nakon molitve Anđelu čuvaru i Očenaša, to je za mnoge bila prva molitva koju su morali naučiti napamet. Spomenimo usputno da čak postoje dvije verzije kajanja. Jedna je više prikadna za dječju dob, a glasi: Bože, dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih. Iskreno ću se truditi da budem bolji. Pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti . Druga je za nešto starije u vjeri: Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Neki onu dječju verziju zadrže za čitav život pa ni ne dođu do izazova s kojim se zreliji vjernici susreću kad izgovaraju odraslu verziju kajanja. Naime, nekima se posljednje riječi - i da neću više griješiti - čine prestrogima, prezahtjevnima i zapravo nemogućima, pa onda ublažavaju vlastitim formulacijama, kao npr. da ću pokušati više ne griješiti i sl. O čemu se tu zapravo radi? Molitva kajanja je kajanje, ono nije obećanje u onom našem svakidašnjem smislu riječi. Kad bi se radilo o obećanju kako mi to mislimo, ono bi zapravo bilo neostvarivo. Tko to od ljudi može obećati da više neće griješiti? Kad bi nešto takvo doista bilo moguće, neke bismo stvari ispovjedili samo jednom u životu. Ali bismo li tada više bili ljudi? Zato Crkva od nas u sakramentu ispovijedi ne traži jedno takvo obećanje. Jeste li zapravo primjetili da ispovjednik nikad ne kaže: a sad obećaj da više nećeš griješiti, nego samo kaže: a sad se pokaj! U ispovijedi se u prvom redu traži kajanje - iskreno i potpuno - a logično je da ono završi obećanjem i željom da se više ne griješi. U toj - ljudskom biću vlastitoj - nemoći da se izvrši obećanje, leži i naša nova šansa i naš spas jer Bog će opet i opet raširiti svoje ruke da primi raskajanog i poniznog grešnika, a mi ćemo opet i opet dobiti šansu za novi početak puni milosti i Božje snage.

Lk 15, 24

Izgubljen bijaše i nađe se …

Korisno o ispovijedi

Kad danas netko spomene riječ ispovijed, mnogi se odmah sjete one nelagodne situacije kad drugome govoriš o sebi ne baš lijepe stvari, stvari za koje bi radije volio da ih nitko ne sazna. A upravo to se događa u ispovjedaonici kada pokornik govori svećeniku svoje grijehe. Napomenimo da je ispovjedaonica možda još zadnje mjesto gdje ljudi svojevoljno priznaju svoje pogreške i propuste! Svećenik je samo posrednik, a pravi slušatelj je Bog. Ispovjediti se znači Bogu reći svoje grijehe i propuste i za to moliti oprost. Što najčešće mislimo prije ispovijedi? Bog već zna što sam učinio . Nije baš tako da će biti iznenađen ili šokiran. Prema tome, u povjerenju otvori svoju dušu. Ti Bogu nećeš reći nešto što on već ne zna. Ali u tome i leži tvoja veličina kada zrelo i odgovorno priznaš svoje grijehe i radi njih se kaješ. Bog će nagraditi tvoju iskrenost i poniznost. Ne sjećam se kada sam se zadnji put ispovjedio! Takva situacija može biti dvojako korisna. Prvo, da se pokušaš sjetiti kada je to moglo biti. Ispovjedniku će to biti od koristi kada čuje da si se davno ispovjedio pa će ti pomoći. A druga strana tvoga zaborava može se ispraviti molitvom: Bože, ne daj da mi se više ikad dogodi da stanem pred ispovjedaonicu, a da ne znam kada sam to zadnji puta učinio. Ne znam pravo ni što bih rekao! To se događa onima koji na brzinu donesu odluku da će se ispovjediti. Ali događa se i onima koji ne znaju što je to ispit savjesti. Savjest je Božji glas u nama koji nas pita što smo zloga učinili i dobroga propustili. U tom se ispitu treba voditi prema Deset zapovjedi Božjih, Sedam glavnih grijeha ili Pet crkvenih zapovijedi. Kad se kao u nekom ogledalu nađem kriv pred nekom od ovih zapovijedi, onda sam ju prekoračio pa ću to ispovjediti. Neki se u ispitu savjesti više vode vlastitim prosudbama. Međutim, osjećaj za grijeh varira od osobe do osobe, već prema tome je li savjest odgojena strogo ili popustljivo. Zato nam se svima ogledati u isto ogledalo, a to su Deset zapovijedi Božjih! Onda se neće događati da se o istim grijesima čuju tako oprečne procjene o tome je li to grijeh ili nije. Što ako me se se svećenik sjeti? Neki doživljavaju nelagodu prigodom susreta sa svojim ispovjednikom. Ovdje može poslužiti divan primjer pape Franje, kad je na oči televizijskih kamera, na putu k ispovjedaonici najprije kleknuo pred ispovjednika, ispovjedio svoje grijehe pa onda išao druge ispovjedati. I papa se ispovjeda! I biskup se ispovjeda! I tvoj ispovjednik se ispovjeda! Prema tome, rasti i ti u povjerenju i sjeti se da je i tvoj ispovjednik samo čovjek kojemu Bog oprašta grijehe. Što ako me netko vidi pa će znati da sam nešto loše učinio? Kad stojiš pred ispovjedaonicom, sjeti se da si ti taj koji si u prednosti! Zato jer stojiš pred mjestom koje svjedoči o tvom karakteru, tvojoj iskrenosti i poniznosti, a nadasve tvojoj želi da budeš dobar čovjek i vjernik. Oni koji te gledaju, a neki možda i krivim okom, nemaju tvoje hrabosti! Ti zato budi na sebe ponosan kad stojiš pred ispovjedaonicom! Zar ne bih mogao sâm reći Bogu ono što sam sagriješio? Ovo je omiljena misao među mladima pa se često pitaju zašto ne bismo najradije ušli u tihi, meditativni crkveni prostor i ondje sami u sebi izrekli Bogu svoje grijehe i za njih se pokajali. I to je lijepo, i to je pohvalno. Međutim, tu nema sakramentalnog oproštenja. Krist je baš zato ustanovio sakrament ispovijedi da nam dade siguran put oproštenja i spasa. Ako dugo ostanem u ispovjedaonici, ljudi će misliti da sam puno toga sagriješio! Treba imati na umu da je ispovjedaonica mjesto potpunog povjerenja. Ispovjednik je toga svjestan kada mu pokornik postavi kakvo pitanje i zna da je to vjerojatno jedino mjesto gdje se netko usudio postaviti svoje pitanje. Prema tome, gledat će da polako i stručno rasvijetli određenu dilemu, imajući na umu i to da možda više nikad tu osobu neće vidjeti. Ispovijed zato nekad duže traje jer si je ispovjednik uzeo više vremena za pouku, a ne zato jer pokornik ima puno grijeha. Smije li svećenik pričati o ispovijedi? Ispovijed je mjesto potpunog povjerenja. Svećenik ne smije izigrati to povjerenje. Čak ni bezbožni zakoni totalitarnih režima, koji su ispovjednicima prijetili i kažnjavali smrću i torturama, nisu uspjeli pokolebati tu svijest kod ispovjednika. Najpoznatiji primjer čuvanja ispovjedne tajne je sveti Ivan Nepomuk. On je bio ispovjednik kraljice na češkom dvoru. Kad je kralj htio doznati što je kraljica ispovjedila, sv. Ivan mu je to odbio reći. Nije popustio ni pod prijetnjom smrti pa je mučenički dao svoj život za ljubav prema Bogu i sakramentu Crkve. Kad je 1729. godine proglašem svetim, u bečkoj crkvi sv. Petra podignut je oltar njemu u čast. Pozlaćeni duboki reljef prikazuje njegovo mučeništvo na rijeci Vltavi. Padajući s mosta anđeo mu pruža palmu mučeništva, a na površini vode pliva pet zvijezda, svaka za po jedno slovo latinske riječi: TACUI, a znači - šutio sam!

Lk 15, 24

… i ja te odrješujem …

Nešto o kajanju

Svima nam je poznato kajanje pri sakramentu ispovijedi. Odmah nakon molitve Anđelu čuvaru i Očenaša, to je za mnoge bila prva molitva koju su morali naučiti napamet. Spomenimo usputno da čak postoje dvije verzije kajanja. Jedna je više prikadna za dječju dob, a glasi: Bože, dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih. Iskreno ću se truditi da budem bolji. Pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti . Druga je za nešto starije u vjeri: Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Neki onu dječju verziju zadrže za čitav život pa ni ne dođu do izazova s kojim se zreliji vjernici susreću kad izgovaraju odraslu verziju kajanja. Naime, nekima se posljednje riječi - i da neću više griješiti - čine prestrogima, prezahtjevnima i zapravo nemogućima, pa onda ublažavaju vlastitim formulacijama, kao npr. da ću pokušati više ne griješiti i sl. O čemu se tu zapravo radi? Molitva kajanja je kajanje, ono nije obećanje u onom našem svakidašnjem smislu riječi. Kad bi se radilo o obećanju kako mi to mislimo, ono bi zapravo bilo neostvarivo. Tko to od ljudi može obećati da više neće griješiti? Kad bi nešto takvo doista bilo moguće, neke bismo stvari ispovjedili samo jednom u životu. Ali bismo li tada više bili ljudi? Zato Crkva od nas u sakramentu ispovijedi ne traži jedno takvo obećanje. Jeste li zapravo primjetili da ispovjednik nikad ne kaže: a sad obećaj da više nećeš griješiti, nego samo kaže: a sad se pokaj! U ispovijedi se u prvom redu traži kajanje - iskreno i potpuno - a logično je da ono završi obećanjem i željom da se više ne griješi. U toj - ljudskom biću vlastitoj - nemoći da se izvrši obećanje, leži i naša nova šansa i naš spas jer Bog će opet i opet raširiti svoje ruke da primi raskajanog i poniznog grešnika, a mi ćemo opet i opet dobiti šansu za novi početak puni milosti i Božje snage.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

Bogoslužja za Hrvate u Gornjoj Austriji Sveta misa se na hrvatskom jeziku slavi u Gornjoj Austriji na deset mjesta. U manjim mjestima subotom u večernjim satima, a u većim gradovima nedjeljom.

Bogoslužja za Hrvate u Gornjoj Austriji Sveta misa se na hrvatskom jeziku slavi u Gornjoj Austriji na deset mjesta. U manjim mjestima subotom u večernjim satima, a u većim gradovima nedjeljom.

Bogoslužja za Hrvate u Gornjoj Austriji Sveta misa se na hrvatskom jeziku slavi u Gornjoj Austriji na deset mjesta. U manjim mjestima subotom u večernjim satima, a u većim gradovima nedjeljom.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi

“Sreća koju tražite, sreća na koju imate pravo, ima ime, ima lice: to je Isus iz Nazareta!” Benedikt XVI.

Psalam 23

Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom.

Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Kath. Kroatenseelosrge OÖ Harrachstr. 5a 4020 Linz Uredovno vrijeme/Bürozeiten: Ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom Montag, Dienstag, Donnerstag u. Freitag Od 9:00 do 12:00 sati Od 15:00 do 18:00 sati

“Sreća koju tražite, sreća na koju imate pravo, ima ime, ima lice: to je Isus iz Nazareta!” Benedikt XVI.

Psalam 23

Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom.

“Sreća koju tražite, sreća na koju imate pravo, ima ime, ima lice: to je Isus iz Nazareta!” Benedikt XVI.

Psalam 23

Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom.

index
o nama
Artikel
Vjeronauk
duhovni impuls
Raspored
Kontakt
djeca i mladi