Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Katholische Kroatenseelsorge in Oberösterreich Mir i dobro !
Svjedočanstvo   jednog   svećenika   iz   Meksika:   jednoga   sam   dana   sjedio   u   ispovjedaonici   i   već   sam   mnogim   vjernicima   podijelio   sveto   odriješenje.   A   onda   je došao   još   jedan   čovjek   poprilično   snuždene   pojave.   Počela   je   ispovijed   i   nakon   nekoliko   rečenica   bilo   mi   ga   je   jako   žao   pa   sam   u   sebi   izgovorio:   Isuse,   ti reci nešto ovom čovjeku! Poslije   toga   se   više   ničega   ne   sjećam,   ni   toga   što   se   dogodilo,   ni   koliko   je   vremena   prošlo.   Ali   sam   i   dalje   u   sebi   molio   dok   nisam   osjetio   da   mi   jedna   suza klizi niz obraz. Bilo je to kao da me je baš ona trebala probuditi i posvijestiti mi da sam još u ispovjedaonici. Na   trenutak   sam   se   zatekao   u   neugodnosti   jer   sam   se   sjetio   što   bi   čovjek   mogao   misliti   da   sam   u   njemu   tako   važnom   trenutku   bio   odsutan.   Te   moje   misli prekinu ove njegove  riječi: Hvala vam, pater! Ne možete si ni zamisliti koliko su mi ove vaše riječi pomogle! Ostao   sam   zatečen   jer   se   uopće   nisam   mogao   sjetiti   da   sam   mu   išta   bio   rekao.   Kad   je   završila   ispovijed,   otišao   sam   pred   tabernakul,   klečeći   molio   i zahvalio   Bogu   jer   je   utješio   toga   čovjeka.   Dugo   sam   još   kasnije   razmišljao   o   tome   što   se   dogodilo   i   došao   sam   do   čvrstog   uvjerenja   da   je   sam      Gospodin Isus   bio   taj   koji   je   po   sakramentu   svete   ispovijedi   tom   čovjeku   progovorio.   On   je   s   njim   plakao,   s   njim   razgovarao   i   On   je   bio   taj   koji   mu   je   tako   bogato udijelio utjehu i snagu. Bogu hvala!
Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Kath. Kroatenseelsorge OÖ Mir i dobro !
Svjedočanstvo   jednog   svećenika   iz   Meksika:   jednoga   sam   dana   sjedio   u   ispovjedaonici   i   već   sam   mnogim vjernicima   podijelio   sveto   odriješenje.   A   onda   je   došao   još   jedan   čovjek   poprilično   snuždene   pojave.   Počela je   ispovijed   i   nakon   nekoliko   rečenica   bilo   mi   ga   je   jako   žao   pa   sam   u   sebi   izgovorio:   Isuse,   ti   reci   nešto   ovom čovjeku! Poslije   toga   se   više   ničega   ne   sjećam,   ni   toga   što   se   dogodilo,   ni   koliko   je   vremena   prošlo.   Ali   sam   i   dalje   u sebi   molio   dok   nisam   osjetio   da   mi   jedna   suza   klizi   niz   obraz.   Bilo   je   to   kao   da   me   je   baš   ona   trebala probuditi i posvijestiti mi da sam još u ispovjedaonici. Na   trenutak   sam   se   zatekao   u   neugodnosti   jer   sam   se   sjetio   što   bi   čovjek   mogao   misliti   da   sam   u   njemu tako   važnom   trenutku   bio   odsutan.   Te   moje   misli   prekinu   ove   njegove      riječi:   Hvala   vam,   pater!   Ne   možete   si ni zamisliti koliko su mi ove vaše riječi pomogle! Ostao   sam   zatečen   jer   se   uopće   nisam   mogao   sjetiti   da   sam   mu   išta   bio   rekao.   Kad   je   završila   ispovijed, otišao   sam   pred   tabernakul,   klečeći   molio   i   zahvalio   Bogu   jer   je   utješio   toga   čovjeka.   Dugo   sam   još   kasnije razmišljao   o   tome   što   se   dogodilo   i   došao   sam   do   čvrstog   uvjerenja   da   je   sam      Gospodin   Isus   bio   taj   koji   je po   sakramentu   svete   ispovijedi   tom   čovjeku   progovorio.   On   je   s   njim   plakao,   s   njim   razgovarao   i   On   je   bio taj koji mu je tako bogato udijelio utjehu i snagu. Bogu hvala!
Hrvatska katolička misija u Gornjoj Austriji Kath. Kroatenseelsorge OÖ
Svjedočanstvo   jednog   svećenika   iz   Meksika:   jednoga   sam   dana   sjedio   u   ispovjedaonici   i već   sam   mnogim   vjernicima   podijelio   sveto   odriješenje.   A   onda   je   došao   još   jedan   čovjek poprilično   snuždene   pojave.   Počela   je   ispovijed   i   nakon   nekoliko   rečenica   bilo   mi   ga   je jako žao pa sam u sebi izgovorio: Isuse, ti reci nešto ovom čovjeku! Poslije   toga   se   više   ničega   ne   sjećam,   ni   toga   što   se   dogodilo,   ni   koliko   je   vremena prošlo.   Ali   sam   i   dalje   u   sebi   molio   dok   nisam   osjetio   da   mi   jedna   suza   klizi   niz   obraz. Bilo    je    to    kao    da    me    je    baš    ona    trebala    probuditi    i    posvijestiti    mi    da    sam    još    u ispovjedaonici. Na   trenutak   sam   se   zatekao   u   neugodnosti   jer   sam   se   sjetio   što   bi   čovjek   mogao   misliti da   sam   u   njemu   tako   važnom   trenutku   bio   odsutan.   Te   moje   misli   prekinu   ove   njegove     riječi: Hvala vam, pater! Ne možete si ni zamisliti koliko su mi ove vaše riječi pomogle! Ostao   sam   zatečen   jer   se   uopće   nisam   mogao   sjetiti   da   sam   mu   išta   bio   rekao.   Kad   je završila   ispovijed,   otišao   sam   pred   tabernakul,   klečeći   molio   i   zahvalio   Bogu   jer   je   utješio toga   čovjeka.   Dugo   sam   još   kasnije   razmišljao   o   tome   što   se   dogodilo   i   došao   sam   do čvrstog   uvjerenja   da   je   sam      Gospodin   Isus   bio   taj   koji   je   po   sakramentu   svete   ispovijedi tom   čovjeku   progovorio.   On   je   s   njim   plakao,   s   njim   razgovarao   i   On   je   bio   taj   koji   mu   je tako bogato udijelio utjehu i snagu. Bogu hvala!